DANAŠNJI sarajevski ´Dnevni avaz´ objavio reakcije četvorice bošnjačkih jezikoslovaca i književnika na tekst akademika Dalibora Brozovića u najnovijem broju ´Jezika´, časopisa za kulturu hrvatskoga književnoga jezika.
Akademik Brozović u prvom broju jubilarnoga godišta ´Jezika´ među ostalim je napisao kako u načelu Bošnjaci imaju pravo u BiH nazivati svoj jezik bosanskim, ali drugi narodi ne moraju prihvatiti taj naziv. Istodobno je upozorio kako se, nazivajući bošnjački jezik bosanskim, nesumnjivo sugerira da je bošnjački jezik u samoj državi ´ravnopravniji´ od drugih dvaju zakonski i ustavno ravnopravnih jezika.
O primjedbi kako se u praksi davanjem imena bosanski jedan jezik pokušava učiniti ´ravnopravnijim´ od drugih kaže kako bi se isto pitanje moglo postaviti i u svezi s imenom bošnjačkog naroda.
´Bosanstvo Bošnjaka i u imenu naroda i u nazivu materinskoga jezika neupitna je historijska kategorija, ali nije nikakva historijska krivnja za koju trebaju sud i kazna´, izjavio je Maglajlić. Domeće kako ´bosanstvo´ u imenu i nazivu nekog jezika odnosno naroda ne može nikoga ugroziti.
Akademik Muhamed Filipović drži pak kako Brozović ne promatra stvari ni s genetsko-lingvističke ni sa sociolingvističke točke gledišta, nego iz političko-jezičnog kuta i prakse dalekosežnih miješanja politike u jezik i život jezika na terenu.
To je pozicija u kojoj se današnje političke i nacionalne diferencijacije koje se, osim toga, u Bosnu projektiraju iz Hrvatske i posredovanjem nametanja bosanskim Hrvatima jezičnog standarda razvijenog u jezičnim laboratorijima zagrebačkih institucija i tiska, nameću specifičnoj jezičnoj relaciji u BiH, smatra Filipović. Zaključio je kako se time može samo otežati normaliziranje jezičnog stanja u BiH.
Senahid Halilović, autor prvoga poratnog pravopisa bosanskog jezika, drži kako je poptuno neupitno to da Bošnjaci imaju pravo zvati svoj jezik kako žele, no u praksi oni bi imali puno toga naučiti od Hrvata.
Halilović podupire Brozovićeve tvrdnje kako u pisanoj praksi u BiH vlada potpun nered unatoč tomu što postoje različiti normativi. Za takav nered u bošnjačkom jeziku nije kriv nitko osim njih samih i stoga bi se valjalo ugledati na Hrvate koji drže do svoje jezične norme kakva god ona bila.
Cijelu jezičnu raspravu književnik Abdulah Sidran smatra pak potpuno političkom. Na isti način su nam nudili teritorije, a znanost vrlo dobro zna da je jedino povijesno i znanstveno ispravan naziv bosanski jezik i da je kao takav u zadnjih tisuću godina zabilježen i imenovan u svim relevantnim arhivima, ističe Sidran.
Zašto bosanski, a ne bošnjački, Sidran odgovara kako je Bošnjacima strana posesivnost koja dominira u beogradsko-zagrebačkim velikodržavnim psihologijama.
Dodaje kako i danas kao i prije bosanski Srbin bolje razumije govor svog susjeda bosanskog Hrvata i Bošnjaka nego jezik Srbina iz Vranja, a bosanski Hrvat također teško može razumjeti Hrvata iz Hrvatskog zagorja, Istre ili Dalmacije.