Foto: Public domain
> Američko-židovska povjesničarka opovrgla optužbe da je Stepinac surađivao s ustašama
Mons. Batelja bio je posljednji izlagač na znanstvenome skupu "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća" što je u utorak održan u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u organizaciji Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS). Na skupu su o ulozi nadbiskupa Stepinca u kontekstu teme govorili povjesničari iz Hrvatske, dvoje njihovih kolega iz Srbije - dr. Radmila Radić iz Instituta za noviju istoriju Srbije i dr. Milan Koljanin, Institut za suvremenu istoriju, kao i britanski pisac i novinar Robin Harris, u svojstvu člana Uprave Centra za obnovu kulture iz Zagreba. Na skupu i u raspravi kojom je zaključen sudjelovala je i američka povjesničarka dr. Esther Gitman koja je, uoči skupa, održala i predavanje "Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački na suđenju organiziranom od strane Titovog režima, povjesničari i sadašnja srpska vlast" .
Mons. Batelja: postulatura je prikupila više od 40 tisuća stranica dokumenta na kojima je građena Stepinčeva kauza
Prije no što je počeo izlagati temu "Nadbiskup Stepinac: suradnja sa Srbima u spašavanju Srba", mons. Batelja, osvrnuo se na dio izlaganja srbijanskih povjesničara u kojima izražavaju "žal ili tjeskobu što nema dokumenta o Stepincu na raspolaganju", rekavši kako ga je to "malo izazvalo jer ne zna na temelju čega se onda osporava, ako se nema dokumenata". Podsjetio je kako je postulatura prikupila više od 40 tisuća stranica dokumenata na kojima je građena Stepinčeva kauza". Istaknuo je kako su u tim dokumentima obrazložena sva pitanja o kojima je bilo riječi na ovome znanstvenom skupu "točno dokument po dokument i tu nema nikakvoga problema tako da pred poviješću stoji i Zagrebačka nadbiskupija, i začetnik kauze zagrebački nadbiskup, a i sam lik blaženoga Alojzija Stepinca". Posebice je zahvalio Robinu Harrisu što se, kako je rekao "potrudio pročitati 3800 stranica dokumentacije postulature".
"Želio bih reći da je dokumentacija koju je prikupila postulatura zatvorena dok se ne dovrši postupak, dakle ona nije javna knjižnica ili arhiv, a ja sam mislio da će postupak biti završen ove godine pa sam zamolio nadbiskupa da se dokumentacija i publicira i prebaci u Nadbiskupski arhiv kako bi bila dostupna javnosti", izjavio je mons. Batelja. Ali, istaknuo je, "dok čekamo kanonizaciju, dokumentacija mora biti sačuvana, a u njoj ima toliko dokumenata da se papa Franjo ne treba bojati, i ne boji se, onoga što je u toj dokumentaciji".
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je za vrijeme Drugoga svjetskog rata spasio na tisuće srpske djece i Srba zatočenih u logorima, istaknuo je mons. Batelja i ustvrdio kako o tome svjedoče brojni dokumenti koji potječu od samoga nadbiskupa ili od onih koji su zajedno s njim radili na spašavanju Srba. Među njima, rekao je, posebno mjesto zauzima Srbin dr. Marko Vidaković, hrvatski arhitekt i publicist, koji je surađivao s Dianom Budisavljević, suprugom poznatoga Srbina primarijusa Julija Budisavljevića te sa Hrvatskim Crvenim križem i Međunarodnim Crvenim križem, Savezom banaka i osiguravajućim društvima.
Krišto: u raspravu o Stepincu ne može se krenuti na temelju montiranoga sudskog procesa
Raspravi koja je slijedila, iako je bila vremenski ograničena, prilog su dali brojni sudionici, a osim izlagača, među ostalima, i dvojica biskupa - sisački mons. Vlado Košić, ličko-senjski mons. Mile Bogović , vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac te političar i liječnik dr. Slobodan Lang koji je zapitao "je li znanost obradila dobro onako kako i koliko obrađuje zlo".
Prof. dr. Jure Krišto smatra pak kako se u raspravu o nadbiskupu Stepincu "ne može krenuti na temelju montiranoga procesa te da bi Hrvati i Srbi konačno trebali prestati okrivljavati jedni druge za svoje nevolje".
Sisački biskup je spomenuo svjedočenje "dr. Šimatovića kako pravoslavni u Zagrebu imaju zahvaliti nadbiskupu Stepincu što tadašnje vlasti nisu srušile pravoslavni hram Preobraženja Gospodnjega". Mons. Mile Bogović postavio je pitanje gostima iz Srbije "ima li šanse da iz Srbije dobijemo sugovornike za rad u zajedničkoj komisiji Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve", a Radmila Radić rekla je kako na to doista ne može odgovoriti jer su ona i kolega Koljanin dobili poziv samo od organizatora znanstvenoga skupa. Mons. Jezerinac osvrnuo se na stajalište dr. Koljanina "kako treba razgovarati i o tomu kako je 'nestao' srpski narod u Hrvatskoj", istaknuvši kako ga je jedan britanski časnik pitao kada su, gledajući kolonu ljudi koji su nakon "Oluje" napuštali Hrvatsku pitao je li mu žao odgovorio kako mu je žao, a netko je tada postavio tim ljudima pitanje - zašto odlazite, a čovjek na traktoru mu je odgovorio - ne pitajte nas nego Miloševića".
Prof. dr. Miroslav Akmadža iz Hrvatskoga instituta za povijest posvjedočio je kako postoji dijalog hrvatskih i srbijanskih povjesničara koji se sučeljavaju argumentima, a rektor HKS-a Željko Tanjić zahvalio je svim sudionicima, posebice kolegama iz Srbije dr. Radić i dr. Koljaninu te dr. Harrisu i dr. Gitman. Rektor Tanjić nada se da će i ovaj znanstveni skup pomoći traženju istine, a spomenuo je i kako je HKS osnovao Centar za suočavanje s totalitarizmom i totalitarnom prošlošću koji bi trebao zaživjeti, a među projektima bili bi i susreti i razgovori hrvatskih i srpskih povjesničara o točno određenim temama, a jedna od njih bi, rekao je, mogla biti upravo Alojzije Stepinac.