Foto: FAH, Index
TOČNO tri mjeseca proći će od izbora Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a do izbora Andreja Plenkovića na to isto mjesto. U vremenu od 17. travnja do 17. srpnja HDZ-ovci su se toliko promijenili da će izabrati dva potpuno različita šefa stranke – jednog rigidnog i nemuštog, drugog umjerenog i artikuliranog. Naravno da nisu. Osim posjednika najvećeg ureda na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, u HDZ-u se baš ništa nije promijenilo. Ista je to stranka koju je Ivo Sanader šokirao ostavkom, koja je frenetičnim pljeskom na njegov prijedlog potvrdila Jadranku Kosor, koja je delegatski izabrala Tomislava Karamarka, pa mu prije tri mjeseca bez protukandidata produljila mandat. Ista je stranka, isto je vijeće mudraca, mijenja se samo figura kojoj se klanjaju. U HDZ-u se, zapravo, nikada ništa ne mijenja. Samo na isto tijelo našarafe novu glavu, a tijelo nastavlja raditi po starome.
I Andrej Plenković bit će izabran aklamacijom kao i njegov prethodnik, uz par nevažećih listića tek toliko da ne dobije 100 posto glasova. Da ne bi netko pomislio da je HDZ nekakva diktatura u kojoj se vođi nitko ne usuđuje usprotiviti. Strah od takvog dojma je opravdan, ali to je samo dojam. I to pogrešan. Otkako je Ivo Sanader otišao iz vlade i stranke vođa je postao potpuno nebitan. Njegovi nasljednici Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko poučili su nas da predsjednici HDZ-a imaju određenu, ne preveliku, moć dok im dobro ide. Čim im kotači prokližu u oštrijem zavoju suputnici im oduzmu volan i pronađu novog najboljeg vozača. Suputnici ostaju isti, a bivši vozač na cesti, nadajući se da će ga neka dobra duša povesti dalje.
Predsjednik HDZ-a je izuzetno nestabilan element
Zadano vrijeme poluraspada novog predsjednika HDZ-a bit će kraće od mjeseca. Usprkos svim javnim iskazivanjima zajedništva, potporama, pohvalama, predsjednik HDZ-a je izuzetno nestabilan element. I to nema nikakve veze sa stvarnim ili zamišljenim kvalitetama Andreja Plenkovića. Sa zatvaranjem birališta 11. rujna vrijeme će mu početi istjecati. Kada u ponoć, u prvim sekundama 12. rujna predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, Branko Hrvatin, pročita neslužbene rezultate Plenković će znati jesu li mu dani odbrojani. U slučaju katastrofalnog poraza svi oni koji su ga do jučer hvalili počet će ga rušiti. Morat će otići da bi oni mogli ostati. I on tu neće moći baš ništa napraviti. Tako su odlučili kada su ga pustili da se sam natječe za predsjednika HDZ-a kao da je to pothvat ravan usponu na Matterhorn pri kojem se penjač osim protiv prirode mora boriti i protiv samoga sebe.
Pustili su ga trči jednu besmislenu utrku kojoj se rezultat unaprijed zna. Jednako kao svi članovi HDZ-a Plenkovića su mogli izabrati i članovi predsjedništva HDZ-a ili bilo kojeg drugog stranačkog tijela. Ključeve predsjedničkog ureda na revers mu je mogao izdati i portir stranačke centrale, baš nikakve razlike ne bi bilo. No, da su to napravili stranačke glavešine morale bi preuzeti odgovornost za njegov rezultat. To nikako ne žele. Kao što nisu htjeli preuzeti odgovornost ni za Karamarkove rezultate kojima su pridonijeli šutljivim klimanjem glavom.
Andrej Plenković ima manje od dva mjeseca da napravi čudo i tako dobije šansu da nešto ozbiljno napravi s HDZ-om. Premalo je to vremena i preteške su prepreke. Jasno je to i njemu pa mu ne pada na pamet napustiti mjesto u europskom parlamentu. Voljan je upustiti se u riskantnu igru vođenja HDZ-a, ali nije glup niti toliko kockarski raspoložen da si uništi odstupnicu. U Bruxellesu bi imao perspektivu i kao bivši šef HDZ-a, naročito kratkotrajni koji nije stigao napraviti previše svinjarija.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala