Prvooptuženi Orešković, koji je osuđen na 15 godina zatvora, u svojoj žalbi osporava dio presude riječkog Županijskog suda kojom je, na osnovu iskaza više svjedoka i dokumenata, utvrđeno da je u vrijeme počinjenih zločina imao moć i ovlasti, te da je bio nalogodavac likvidacije najmanje 50 civila, uglavnom srpske nacionalnosti.
Orešković tvrdi da kao tajnik kriznog štaba za Liku u vrijeme zločina, u listopadu 1991., nije imao ovlasti, niti je naredio likvidaciju civila, te da nije imao utjecaja na policiju i vojsku. Dodao je da nije znao za odvođenja, nestanke i likvidacije civila na gospićkom području. Kao i na suđenju ponavlja da je riječ o "procesu montiranom u obavještajno-političkom miljeu pod utjecajem inozemnih čimbenika", te da nije dokazana njegova krivnja. Stoga od Vrhovnog suda traži oslobađajuću presudu, pri čemu navodi da mu je dosuđena "drakonska kazna" za koju nema osnova.
Njegovi branitelji, pak, smatraju da je prvostupanjski sud pogriješio osuđujući optužene za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na osnovu članka 120. iz Osnovnog krivičnog zakona RH. Obrana tvrdi da se u tom članku govori o zločinima počinjenim kršenjem pravila međunarodnoga prava za vrijeme rata, te da se to odnosi na međudržavne sukobe, a što, kako kažu, nije slučaj u ovom predmetu. Oreškovićevi branitelji, naime, smatraju da su se zločini dogodili tijekom građanskog rata, a ne međudržavnog sukoba.
Da je pogrešno primjenjeno materijalno i procesno pravo smatra i Stjepan Grandić, bivši zapovjednik vojarne u Perušiću u koju su prije likvidacije zatvoreni civili. On je nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora, a od Vrhovnog suda traži blažu kaznu kao i umirovljeni general Mirko Norac, koji je osuđen na 12 godina zatvora.
Norac u žalbi osporava da je naredio i sudjelovao u likvidaciji civila i tvrdi da nije bio zapovjednik 118. brigade HV-a čiji pripadnici su počinili zločin. Smatra da riječki sud kod dosuđivanja kazne nije dovoljno cijenio njegov doprinos u Domovinskom ratu i tadašnje ratne okolnosti na gospićkom području. Njegov branitelj Tomislav Sabljar, među ostalim, navodi da se Norac u ratnom vihoru našao kao mladić od 23 godine, da je "intimno pobožan" i moralan, da nije imao motiva za zločin, te da su se iza Norca sakrili pravi krivci.
S druge strane tužiteljstvo smatra da su kazne blage, pa je od Vrhovnog suda zatražilo da ih povisi, među ostalim, jer su optuženi, kako kažu u tužiteljstvu, bezobzirnim kršenjem međunarodnog ratnog prava oblatili i Domovinski rat.
Tužiteljstvo također traži da se preinači oslobađajući dio presude kojom su Orešković, Norac i Grandić oslobođeni krivnje da su naredili likvidaciju trojice srpskih civila iz Karlobaga, a optuženi Ivica Rožić oslobođen da je počinio ta ubojstva.
Žalbeni postupak na Vrhovnom sudu, koji prate i predstavnici OESS-a, nastavlja se sutra kada se očekuje da će branitelji optuženih dodatno obrazložiti žalbe.