IZNENADAN i silovit napad terorističke organizacije Hamas na Izrael je doveo do naglog skoka cijena sirove nafte na svjetskim tržištima. Glavna referentna cijena na svijetu Brent je narasla za otprilike 3.5 dolara po barelu sirove nafte pa se približava razini od 89 dolara po barelu.
Cijena se stabilizirala na većoj razini, a njen daljnji rast će ovisiti o tome hoće li situacija eskalirati. Izrael i palestinska područja nisu proizvođači nafte, ali Bliski istok čini gotovo trećinu globalne ponude. Ako zbog očekivane protuofenzive Izraela na područje Gaze nastane diplomatska kriza, većinski muslimanske zemlje na tom području bi mogle zatražiti povlačenje vojske Izraela.
Tržišta pomno prate kako će se situacija razvijati jer bi veliki proizvođači nafte poput Saudijske Arabije mogli smanjiti proizvodnju sirove nafte s ciljem da izvrše ekonomski pritisak na zemlje koje podržavaju Izrael i zaustave opsadu Gaze.
Napadi Hamasa su zaustavili diplomatsku normalizaciju odnosa između Izraela i arapskih država
Ovisno o tome kako će zemlje proizvođači nafte reagirati na najavljenu opsadu Gaze, mogla bi nastati nova naftna kriza. Već i prije iznenadnog napada Hamasa, brojni su analitičari predviđali da bi do kraja godine cijena nafte mogla narasti na 100 dolara po barelu, što bi zakompliciralo nastojanja SAD-a i EU da se bore protiv inflacije.
Smanjenje proizvodnje Rusije i Saudijske Arabije je povećalo cijenu iznad 97 dolara po barelu krajem rujna, ali su prošlog tjedna cijene pale 11 posto zbog zabrinutosti oko usporavanja ekonomija Kine, SAD-a i EU.
Nova eskalacija palestinsko-izraelskog sukoba bi mogla narušiti nastojanja Izraela s jedne strane te S. Arabije i ostalih zaljevskih država (Kuvajt, Bahrein, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati) s druge da normaliziraju diplomatske odnose.
Posrednik u tim pregovorima je SAD, a u zamjenu za normalizaciju odnosa s Izraelom je S. Arabija tražila podršku u razvoju civilnog nuklearnog programa, smanjenje ograničenja na prodaju američkog oružja i pružanje sigurnosnih jamstava. Još 2020. su Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein priznali Izrael i uspostavili diplomatske odnose. Potpisan je tzv. "Abrahamov sporazum", uz posredovanje SAD-a.
Političko vodstvo Palestinaca je normalizaciju odnosa između Izraela i muslimanskih država Perzijskog zaljeva smatralo izdajom pa se smatra da Hamas najnovijim napadom želi poremetiti diplomatska nastojanja SAD-a da "pomiri" Izrael sa S. Arabijom, Bahreinom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Prva naftna kriza je imala teške ekonomske posljedice
"Svi sporazumi o normalizaciji koje ste vi (arapske države) potpisali s (Izraelom) neće okončati ovaj sukob", rekao je vođa Hamasa Ismail Haniyeh na televiziji Al Jazeera. Prilično direktno priznanje da je jedan od ciljeva napada na Izrael prekid normalizacije odnosa s muslimanskim državama.
Pokušaji uništavanja Izraela su povijesna konstanta od osnivanja te države 1948. Zapravo se radi o jednom velikom i višedesetljetnom arapsko-izraelskom sukobu, koji s prekidima traje više od 75 godina. U njemu se često nafta koristila kao oružje, s ciljem da se SAD i države Europe odvrati od pomaganja Izraelu pod prijetnjom smanjenja proizvodnje nafte i posljedičnog rasta cijene tog energenta.
Direktan povod globalne naftne krize koja je počela 1973. je bio rat između Izraela i arapskih država pod vodstvom Egipta i Sirije, nazvan Jomkipurski rat prema židovskom blagdanu na koji su Egipat i Sirija iznenada napale Izrael.
Nekoliko dana nakon početka rata su S. Arabija, Iran, Irak, Kuvajt i Katar najavili smanjenje proizvodnje sirove nafte, a izvoz u SAD bio je potpuno zabranjen. Proizvodnja je smanjivana iz mjeseca u mjesec, do prosinca 1973. na tek četvrtinu u odnosu na razinu iz rujna.
To je dovelo do drastičnog rasta cijena nafte i svjetske ekonomske krize. Do kraja embarga u ožujku 1974. se cijena sirove nafte učetverostručila, s 3 na gotovo 12 dolara po barelu. Gospodarstva SAD-a i država Zapadne Europe su bila jako pogođena, alii se kriza nije mogla izolirati samo na njih.
I Jugoslavija je pretrpjela veliku krizu. Zbog nemogućnosti da plati za uvoz dovoljno nafte, o kojoj je ovisila kompletna industrija, zemlja se počela zaduživati. To je započelo seriju događaja koja će završiti bankrotom Jugoslavija 1982., koji se tajio od stanovništva.
Naftne rezerve u SAD-u na višedesetljetnom minimumu
Umirovljeni sveučilišni profesor i energetski stručnjak Igor Dekanić smatra da ne treba strahovati da će nastati naftna kriza jer su danas uvjeti drugačiji nego 1973.
"Situacija je sad potpuno drugačija nego prije 50 godina kada su zemlje OPEC-a dogovorile embargo na izvoz sirove nafte u SAD i Zapadnu Europu zbog njihove potpore Izraelu. Tada je još trajao Hladni rat, a SSSR je oružjem snabdijevao arapske zemlje. Danas je Hamas, koji većina zemalja na svijetu drži terorističkom organizacijom, napao Izrael s teritorija Gaze, koji je formalno-pravno također dio Izraela.
Uz to je S. Arabija, najveći izvoznik i najutjecajniji član OPEC-a, bliski saveznik SAD-a i sigurno neće ići u nikakve poteze koji bi se mogli protumačiti kao ekonomske ili političke ucjene Zapadu", smatra Dekanić.
Dodatan razlog za rast cijena zbog potencijalnog manjka ponude sirove nafte su podaci o naftnim rezervama SAD-a, na najnižim razinama od sredine 80-ih. Gotovo su prepolovljene u odnosu na 2017. i oštro padaju od početka 2021. Zbog toga je mogućnost SAD-a da smanjuje cijenu nafte otpuštanjem zaliha ograničena.
"Zalihe nafte su operativne zalihe već proizvedene nafte na skladištima u SAD-u. One se otpuštaju po nalogu predsjednika SAD-a i njihova razina utječe na kretanje cijena sirove nafte. Sve u svemu, u sadašnjoj situaciji mogu se očekivati poskupljenja od par postotaka ako se situacija na terenu održi u okviru osvetničkog borbenog djelovanja Izraela uz potporu SAD-a i EU", tumači Dekanić.
Je li Iran pomagao Hamasu?
Čak i ako se izbjegne korištenje nafte kao oružja u nastojanju da se SAD i EU prisile da uvjere Izrael u odustajanje od okupacije Gaze, rast cijena bi mogao biti potaknut zbog zaoštravanja sankcija prema Iranu.
Ta država je pod sankcijama SAD-a koje se protežu i na izvoz nafte. Ali konzultantska kompanija SVB International procjenjuje da je proizvodnja nafte u Iranu porasla u kolovozu ove godine na 3.15 milijuna barela dnevno, najviše od 2018.
U vrijeme kada S. Arabija i Rusija smanjuju proizvodnju, dodatne količine izvoza nafte iz Irana su dobrodošla vijest po pitanju stabilizacije cijene. Rezultat su uspješnog zaobilaženja sankcija koje je nametnuo SAD, a moguće je da sam SAD potiho ublažava nadziranje provedbe sankcija jer su dvije zemlje u novim pregovorima.
Bijela kuća je usvojila "meki pristup" provođenju sankcija na iransku proizvodnju nafte, ali to bi bilo teško održati ako Izrael optuži Teheran za pružanje podrške Hamasu, izjavila je za Reuters direktorica investicijske banke RBC Capital Markets Helima Croft.
Izraelska vojska je izjavila da još nema konkretnih dokaza o umiješanosti Irana u napad, nakon što je umiješanost demantiralo i iransko ministarstvo vanjskih poslova. Vojni analitičari ipak smatraju da Hamas nije mogao izvesti ovoliko dobro koordiniranu i tajnu operaciju bez vanjske pomoći.
Dolazi li nova naftna kriza?
Koliko je izgledan nastavak rasta cijene nafte i izbijanje nove naftne krize upitali smo Davora Šterna, energetskog stručnjaka i bivšeg ministra gospodarstva.
"Ovo što se do sada događa s cijenom je isključivo psihološki efekt, strah od širenja sukoba. Ali nijedna izvoznica nafte nije uključena direktno pa nema razloga za prognoziranje nekakvog pada proizvodnje. Jedini tehnički razlog za rast cijene bi moglo biti zatvaranje Hormuškog tjesnaca ako se dokaže veća umiješanost Irana pa se potpuno blokira izvoz sirove nafte iz te države. Time bi ponuda nafte pala odmah za 22 posto", smatra Štern.
S njim se slaže i energetski stručnjak Igor Grozdanić. "Prema meni dostupnim informacijama, odnos ponude i potražnje je ostao isti. Kad krenu ovakvi sukobi, to većinom rezultira rastom cijena nafte, iako je puno faktora u igri. Rusija i S. Arabija su najavile smanjenje proizvodnje do kraja ove godine, ali je prema najnovijim informacijama S. Arabija obećala SAD-u da će povećati proizvodnju početkom 2024.", otkriva.
"Iran je definitivno faktor koji će utjecati na cijenu ako se dokaže njegova umiješanost u Hamasove napade. Blokiranje Hormuškog tjesnaca, preko kojeg Iran izvozi svoju naftu, definitivno bi dovelo do rasta cijene nafte na 100 dolara po barelu i više", prognozira Grozdanić na istom tragu kao i Štern.
Rasplet situacije u Izraelu je važan u kontekstu borbe protiv inflacije SAD-a i EU
Mogući rast cijena nafte će zakomplicirati borbu SAD-a i EU protiv inflacije, koja je već smanjila realne plaće radnika. Za sada rat protiv inflacije dobro napreduje, iako se još ne može proglasiti pobjeda. Rast cijene nafte će definitivno preokrenuti trend i vratiti visoku inflaciju jer je cijena energenata "ugrađena" u ostale proizvode.
Palestinsko-izraelski sukob je eskalirao u ekonomski, vojno i politički nesigurnim vremenima za SAD i EU. Izbijanje naftne krize bi sigurno dovelo do teških posljedica po gospodarstva EU i S. Amerike, a nastali kaos bi poremetio političku sliku, što bi slijedom događaja dovelo do novih geopolitičkih previranja.