"JAMSTVENA kartica u nas je nešto posve novo premda u razvijenim zapadnim demokracijama to nije novost", hvastao se pred zadnje izbore tada još budući kancelar kada ju je bez pokrića i obraza nudio lakovjernom puku u najobećanovićkije vrijeme od svih, ono predizborno. U našoj pak, nerazvijenoj i srednjeeuropsko-mediteranskoj "demokraciji", vrijedi drugi patent, osobito mio HDZ-ovcima: Jami stvena kartica.
Njome sa novcima namaknutim iz izvora, koji zasigurno ne potječu iz proračunskog dijela namijenjenog financiranju stranaka, plaćaju transferi lokalnih lista na pravu stranu i to za sumanute cifre, često ne manje od onih za koje je vrhovnik naredio da se imaju izbrojati za dovođenje egzotičnih pojačanja u Croatiu. Cijena nije bitna, tek da lista izgubi fiktivni prefiks i postane zavisna, a gradski ili seoski Mikulenas navuče sveti dres.
Prpošni Slavonci su se na svoj način i to upravo pri isteku mandata "pokretača Hrvatske", dosjetili pompoznih Sanaderovih obećanja, jer je premijerova stranka možda malkice zanemarila ona nebitna: o smanjenju poreza, gospodarskom rastu, rastu zaposlenosti, standarda i ulasku Hrvatske u EU 2007 i NATO 2006, ali je zato vrijedno radila na ostvarenju prelaska đakovačkih listonoša, kojih je čak šest ušlo pod okrilje stranke koja "zastupa načelo prava svakoga čovjeka na njegovu posebnost i osobnost u skladu s vlastitim uvjerenjem".
Iznosi za koje je izvršen transfer naravno ostaju tajnom, a kada je već masovni upis u redove matice izvršen bez imalo finog tkanja, onda su i đakovački milijunski vezovi ostali ispleteni preko brisača i poštanskih sandučića, samo što se na ovim specimen miljetićima ne nalazi motiv gotičke ornamentike sa tamošnje katedrale, nego zbog višestrukog kopiranja, podbuhla premijerova glava.
Vrednovanje figura u ovom đakovačkom monetarnom udaru pokazuje kako su raspoređene zasluge, ali i to da se fond iz kojeg se namiruju ovakva kadrovska pojačanja, nalazi u središnjici, jer dok se predsjednik stranke našao na novčanici sa šest nula, čelnik gradskog HDZ-a Jozo Širić krasi monetu od sto kuna.
"Ja bi volio da mi je neko dao novce za prelazak u HDZ, ali nema te love kojom me se može kupiti", rezolutno tvrdi bivši glavni nezavisnjak iz obližnjeg sela, ali zaboravlja da su dr. Ivi i njegovoj stranci "ljudi ispred politike", tako da je njegova ljudska želja za njih zapovijed. Jedan potpis na pristupnicu kasnije i eto seoskog glavara kako ugošćuje novinarske ekipe i pokazuje im kako je njegova razboritost pri promjeni stranke selu između ostalog donijela i mrtvačnicu, jer "HDZ je tu zbog budućnosti hrvatskih građana", poručuje dr. Sanader,
"Nakon četiri godine pogledat ću ponovno biračima u oči i pitati ih jesam li ispunio ono što sam jamčio.", govorio je prije zaposjedanja premijerskog stolca Sanader. I dok nas ovako gleda u oči sa izrezanih papira na šoferšajbama, tko smo mi da mu proturječimo?
Zvonko AlačFoto: RTL