AMERIČKI profesori Robert E. Hall sa Sveučilišta Stanford i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia dobitnici su Nobelove nagrade za ekonomiju za 2026. godinu.

Nagrađeni su za istraživanje mikroekonomskih temelja makroekonomske stabilizacije, odnosno za razvoj novih modela koji objašnjavaju kako pojedinačne odluke potrošača, radnika i tvrtki utječu na šira gospodarska kretanja te kako ti procesi pomažu vladama i središnjim bankama da učinkovitije stabiliziraju gospodarstvo uslijed vanjskih šokova. Odluku je u Stockholmu objavila Kraljevska švedska akademija znanosti, prenosi CNN.

Iskusni ekonomisti

Obojica laureata iza sebe imaju desetljeća rada na ključnim pitanjima suvremene makroekonomije. Robert E. Hall, profesor na Stanfordu i viši znanstveni suradnik na Institutu Hoover, istaknuo se pionirskim radom na analizi tržišta rada, dinamike potrošnje i uzroka trajne nezaposlenosti tijekom recesija.

Poznat je po primjeni teorije očekivanja na modeliranje potrošnje kućanstava, čime je dokazao da ljudi potrošačke odluke donose u skladu s dugoročnim očekivanjima o prihodima, a ne samo na temelju trenutne zarade. Njegovi su modeli pomogli objasniti zašto poremećaji na tržištu rada često dovode do produljenih razdoblja nezaposlenosti i kako ciljane gospodarske mjere mogu ublažiti te posljedice.

Michael Woodford, profesor na Sveučilištu Columbia, smatra se jednim od vodećih arhitekata moderne novokeynesijanske makroekonomije i suvremene monetarne teorije. Njegovo utjecajno djelo stvorilo je matematički i konceptualni okvir koji danas upotrebljavaju vodeće svjetske središnje banke za vođenje monetarne politike, upravljanje kamatnim stopama i kontrolu inflacije. Woodfordov rad osobito je značajan po tome što je formalizirao važnost upravljanja očekivanjima javnosti i tržišta, što je postalo jedno od glavnih oruđa središnjih banaka poput američkih Federalnih rezervi ili Europske središnje banke pri obuzdavanju kriza.

Nagrađeni za rad koji bi trebao pomoći vladama

Zajednički doprinos obojice znanstvenika leži u premošćivanju jaza između mikroekonomije i makroekonomije. Kraljevska švedska akademija znanosti u priopćenju navodi kako su laureati pomogli ublažiti gospodarske uspone i padove pružajući dubinsko razumijevanje načina na koji se ponašanje pojedinaca i tvrtki preslikava na cjelokupni ekonomski sustav.

Njihovi teorijski modeli i empirijska istraživanja stvorili su analitičke alate bez kojih je danas nezamislivo oblikovanje javnih politika usmjerenih protiv recesija, inflatornih pritisaka i nepredviđenih poremećaja na globalnom tržištu.

Inače, ova nagrada, čiji je službeni naziv Nagrada Švedske banke za ekonomske znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela, nije jedna od izvornih nagrada koje je krajem 19. stoljeća utemeljio sam Alfred Nobel. Osnovala ju je švedska središnja banka 1968. godine povodom svoje 300. obljetnice te se od 1969. godine neprekidno dodjeljuje u Nobelovu čast, uz jednak status, ceremoniju i novčani iznos kao i ostale nagrade.