"Arheolozi su i do sada vjerovali da su rudnici postojali i prije prvog stoljeća, ali za tu teoriju nije bilo direktnih dokaza", istaknuo je Monna.
Rezultati istraživanja također su i ružan podsjetnik na to koliko dugotrajne posljedice ima zagađenje okoliša.
Znanstvenici, koje je vodio Monna, zaključili su da je oko 20 posto zagađenja olovom, koje je u tom području iskopavano u 11. stoljeću, ostalo u tlu do današnjeg dana.
"To pokazuje da će zagađenja koja danas stvaramo, ostati u našem okolišu i tisućama godina koje su pred nama", kaže Monna.
"Danas je to područje potpuno zeleno i u okolici uopće nema industrije", ističe Monna. Ipak tragovi davnih ljudskih aktivnosti još su prisutni.
Ovi rezultati ne čude kemičare koji se bave okolišem. Naime, olovo kad se spoji s organskim tvarima poput treseta, ističu kemičari, neće ispire voda, nego ostaje u tlu.
Tresetište koje su francuski znanstvenici analizirali nalazi se u području Morvana, oko 100 kilometara jugozapadno od Dijona.
Znanstvenici su otkrili da je prvi rudnik olova u tom području otvoren negdje oko 1300. godine prije Krista. U to je doba olovo bio važno prirodno bogatstvo .
Keltsko pleme naselilo se u tom području Francuske u 1. stoljeću prije Krista. Kelti su iskopavali olovo, srebro i cink s obližnjih brežuljaka. Rudnici olova u tom su području ponovno otvoreni u 19. stoljeću u doba industrijske revolucije.
(Hina) nab dgk