"Kad sam 1998. slavio 30. obljetnicu rada u Metropolitanu, omršavio sam četrdeset kilograma i mogu vam reći da mi se glas bio popravio. Kasnije sam opet počeo jesti. To mi je velika mana koja polazi iz mozga, povezana je sa strahom i ni deseci specijaliziranih centara nisu mi mogli pomoći. Dijete su uspješne dok sam na klinici, ali čim izađem, vraćam se poroku", kazao je Pavarotti.
"Zdravlje, debljina i problemi s kralježnicom" tri su razloga kojima Luciano obrazlaže povlačenje u mirovinu najavljeno za njegov 70. rođendan, 12. listopada 2005.
U razgovoru se Luciano Pavarotti obračunava s kritičarom New York Timesa Anthonyjem Toasinijem koji, po njegovu mišljenju, "ne zna što je glazba, a uživa u tome da mrcvari veličine, jer je običan patuljak koji misli da će tako biti veći".
"Prekinuo sam s ustaljenim pravilima, približivši operu široj publici i oslobodivši je nadzora kritičara koji su se osvećivali. Sedamdesetih smo, nakon predstave, u četiri ujutro zabrinuto žurili da pročitamo kritiku New York Timesa. Ako je bila povoljna, znači nastavljaš s pjevanjem, a ako ne, možeš promijeniti zvanje.
Zatim je došla televizija: demokracija u kojoj publika ima zadnju riječ", dodao je Pavarotti. Napomenuo je da je televizijska postaja PBS u ožujku 1977. počela izravno prenositi koncerte iz Metropolitana.
"Preko noći sve se promijenilo i više nisam mogao izaći na ulicu a da me ne spopadne gomila ljudi", kazao je on.