Foto: Novi list
RIJEČKI Novi list, partijsko glasilo SDP-a, pet godina predstečajnih nagodbi, legalizirane pljačke stoljeća teške 50 milijardi kuna, proslavilo je naslovnicom na kojoj stoji: "Spašeno 3000 tvrtki s 44 tisuće radnika".
Linić kreirao zakon po kojem dužnici uništavaju vjerovnike
Slavko Linić, SDP-ov ministar financija, 2012. godine kreirao je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim je dužnicima omogućeno da plate samo manji dio duga prema dobavljačima i državi, nerijetko samo 30 posto, čime su ne spašene nego uništene brojne tvrtke koje si nisu mogle priuštiti da im se ne plati roba ili usluge koje su isporučili, a naravno, s njima su propali i brojni poslovi. Dodatno, onima koji nisu plaćali dobavljače, dala se nova šansa da i dalje vode tvrtke koje stvaraju nelikvidnost - jer se nakon predstečajnih nagodbi u samo dva posto slučajeva promijenila uprava. Znači, ako ne plaćaš, dobit ćeš novu šansu - ako tebi nisu platili, snađi se kako znaš ili propadni.
Ogromna moć Ministarstva financija
Također, Ministarstvo financija tim zakonom osiguralo si je diskrecijsko pravo u ime države otpisivati dugove - nekome 70 posto, a nekome ništa, bez ikakvih jasnih kriterija - što je otvorilo ogroman prostor za korupciju. Uostalom, neke od predstečajnih nagodbi završile su pod istragom DORH-a. Osim toga, poreznici su se našli u bizarnoj situaciji da dužnicima opraštaju poreze, dok ih istovremeno naplaćuju vjerovnicima, koji su se zbog nenaplaćenih potraživanja i tako našli u teškoj situaciji. Prisilno oprošteni dugovi iznose oko 50 milijardi kuna, pa ako to usporedimo s primjerice Agrokorom, gdje su bilance lažirane za oko 12 milijardi kuna, jasno je kakvi su razmjeri te pljačke.
SDP se ovom pljačkom izjednačio s HDZ-om
SDP je kao stranka tim zakonom izvršio samoubojstvo jer je pao na istu razinu kao i "bratski" HDZ koji je trajno obilježen privatizacijskom pljačkom iz prve polovice 90-ih godina.
Sudac trgovačkog suda Mislav Kolakušić od samog početka upozoravao je na kriminal koji će se dogoditi kroz predstečajne nagodbe, jer se dužnicima otvorio prostor da oštećuju vjerovnike. U intervjuu za Index još 2013. godine Kolakušić je pojasnio kako taj kriminal funkcionira.
>> Sudac Kolakušić za Index: Linićeve predstečajne nagodbe napravljene su po mjeri najbogatijih
"Zakonu o predstečajnim nagodbama bi bolje pristajao naziv o Zakon o predstečajnom izvlaštenju vjerovnika i državnog proračuna temeljem 'odluka' samih dužnika ili Ministarstva financija u slučajevima kada je većinski vjerovnik. Zakon sadrži veliku količinu "pravnih rješenja" koja su protivna Ustavu RH i poimanju modernog prava. Društveno najopasniji vid zloupotrebe je činjenica da dužnici sami sebi postaju najveći 'vjerovnici' te vrlo često u postupcima nagodbi ne odlučuju vjerovnici nego dužnici...
Prema Zakonu o predstečajnom izvlaštenju to često izgleda ovako; dužnik prizna, a FINA rješenjem utvrdi potraživanja vjerovnicima u iznosu od 100 milijuna kn za isporučenu robu, banci 100 milijuna kn za primljeni kredit, te 700 milijuna kn svojim povezanim tvrtkama, svakoj po 100 milijuna kn na ime jamstva za rečeni kredit od 100 milijuna kn.
Utvrđenjem 700 milijuna kn "potraživanja", koja nisu nastala do otvaranja postupka nagodbe, dužnik stječe 77,7 posto glasova s kojima otpisuje potraživanja stvarnim vjerovnicima u željenom iznosu, primjerice 60 %, dok se ostatak 'obvezuje' otplatiti na rok od 30 godina uz poček od 2 godine. Dakle, pravi vjerovnici su od 100 % glasova pali na 23 %, a da se u "realnom svijetu nije ništa dogodilo", te tako ostali bez ikakvog prava na odlučivanje o sklapanju nagodbe koja se sklapa u njihovo ime i odlučuje o njihovoj imovini", rekao je tada Kolakušić.
Efekt predstečajnih nagodbi: Dužnik povlači za sobom vjerovnike
Tim stručnjaka još je 2014. godine izradio analizu predstečajnih nagodbi za Hrvatsku udrugu banaka, te su također identificirali cijeli niz problema. Istraživanje pod nazivom "Kompleksna mreža dugovanja hrvatskih tvrtki, propagacija učinaka predstečajnih nagodbi na gospodarstvo Republike Hrvatske" pokazalo je između ostalog: da su tražbine iz skupine javnih institucija i državnih poduzeća te ostalih vjerovnika otpisane su po najvišim stopama; da je sukob interesa prisutan u velikom broju nagodbi u kojima je Ministarstvo financija najveći vjerovnik (i ima prevagu u odlučivanju o tražbinama), a istodobno provodi taj postupak; da je upitan položaj vjerovnika predstečajne nagodbe u stečajnom postupku; da planovi restrukturiranja nisu postavljani na zdravim i realnim postavkama. Mali broj dužnika ispunjava plan (samo 40 posto).
>> Analiza Hrvatske udruge banaka pokazala: Predstečajne nagodbe doživjele su debakl
Većina je planova zasnovana na otpisima, prolongatima i smanjivanju broja zaposlenih. Zaduženost (odnos duga i aktive) nije smanjena, kao što je planirano, a u prosjeku su dužnici podbacili u ostvarivanju ciljanih prihoda, operativne dobiti i neto dobiti te da je ovakva provedba zakona rezultirala kaskadnim efektima u gospodarstvu (jedan dužnik povlači za sobom i svoje vjerovnike).
Sve to "pomoglo" je Hrvatskoj ostati u recesiji čak šest godina, tijekom koje je izgubljeno oko 200 tisuća poslova.
Iako je HDZ, dok je bio u opoziciji, najavljivao reviziju predstečajnih nagodbi, a posebno je glasan u kritikama bio današnji ministar državne imovine Goran Marić, to se nije dogodilo. Zakon se, s neznatnim izmjenama, provodi i danas.