Toplina svijeća diže se do elise i pokreće konstrukciju vrteći je laganim ritmom pri blagoj svjetlosti.
Prve su naprave u 18. stoljeću izradili rudari iz Erzgebirgea, planinskog masiva u Saskoj na granici Njemačke i Češke, kako bi svojim obiteljima uljepšali ugođaj Božića, no od 1900., one se počinju serijski proizvoditi.
Rudari tog nekad snažnog metalurškog središta, koji su u 19. stoljeću pribjegavali sivoj ekonomiji izrađujući piramide ne bi li popravili kućni budžet, s vremenom su postali majstori drvodjelje što im je pomoglo da prežive kada su oko 1850., bili iscrpljeni rudnici kositra i srebra.
Komunistički režim bivše DDR preuzeo je konstrukciju, no kršćansku je varijantu nastojao zamijeniti likovima iz bajki i životinjskim motivima.
Danas se u stotinjak poduzeća proizvode piramide njegujući tradiciju iz Erzgebirgea. Stotinjak ih je smješteno u Seiffenu, a neke proizvode i druge predmete poput vojnika-orašara (takav je jedan lutak nadahnuo priču koju je glazbom proslavio Čajkovski stvorivši najljepšu baletnu bajku) ili pak ukrase za božićna drvca koji se izvoze u Sjedinjene Države ili Japan.
Međutim, u eri globalizacije i drvodjeljcima Erzgebirgea zaprijetila je konkurencija s Dalekog istoka. Tako se piramide izrađene u Aziji mogu nabaviti za daleko manje novaca nego li njemački originali za koje treba izdvojiti po 50 eura za one najjednostavnije, odnosno 250 eura za 70 centimetara visoku četverokatnu piramidu.
No "naše se piramide barem okreću", tvrdi Matthias Schalling, upravitelj obiteljske tvrtke koja već stotinu godina proizvodi piramide.