Foto: Hina, Index, Duško Jaramaz/Pixsell
POREZ na nekretnine, koji je trebao stupiti na snagu s početkom sljedeće godine, pokazao je u kakvoj ludoj državi živimo.
Krajem prošle godine usvojena je Marićeva "porezna reforma" u sklopu koje je, kao dio Zakona o lokalnim porezima, uveden porez na nekretnine s kojim se trebalo krenuti 1. siječnja 2018. godine.
Administracija "žica" podatke od građana
Ovaj porez, kojim bi bio obuhvaćen veliki broj građana, donesen je bez ikakve javne rasprave, prepun je nelogičnosti, a državna administracija očito nije spremna na njegovo uvođenje.
Iako bi državna administracija trebala imati podatke o imovini građana (npr. Porezna uprava), gradovi i općine morale su slati formulare i žicati građane da im pošalju podatke o svojim nekretninama.
Znači, gradovi i općine naplaćuju komunalnu naknadu, a Porezna valjda vodi stanje imovine građana, ali nisu u stanju usporediti te podatke, nego moraju moliti da im se pošalju. Ali, ne samo to, nego još od građana traže da procjenjuju stanje vlastite nekretnine na koju će plaćati porez.
Javnim novcem subvencioniraju nekretnine pa ih onda oporezuju
Slagali se s uvođenjem poreza na nekretnine ili ne, on je, u kontekstu ukupne politike koju provodi aktualna, ali i prethodne vlade, potpuno nelogičan. S jedne strane Plenkovićeva vlada (potpuno pogrešno) smatra da je za rješavanje problema negativnih demografskih trendova bitno ljudima pomoći kupiti nekretninu, pa subvencioniraju stambene kredite, a s druge strane, vlasnike nekretnina kažnjavaju uvođenjem poreza.
Također, imali smo, i imamo, više programa s kojima se javnim novcem sufinancira obnova zgrada i obiteljskih kuća, gradnja bazena kada su u pitanju iznajmljivači, da bi se istovremeno sada vlasnike održavanih i opremljenih nekretnina kažnjavalo višim koeficijentima za obračun poreza. Znači, država je u jednom trenutku procijenila da joj je u interesu da građani održavaju nekretnine, da bi paralelno odlučila to isto kazniti porezom.
Mnogi će zbog poreza završiti u blokadi
Da administracija baš nije pretjerano razmišljala o efektima poreza na nekretnine, pokazuje i to da su zanemarili da izvan velikih gradova i Jadrana tržište nekretnina zapravo ne postoji. Da su mnogi naslijedili bezvrijedne nekretnine koje ne mogu prodati ni po minimalnim cijenama, jer nikome ne trebaju i da bi se vlasnici tih nekretnina, ako neće imati novca za plaćanje poreza, mogli pridružiti stotinama tisuća blokiranih, ili će im nekretnine zaplijeniti općine i gradovi.
Čemu uopće služi ovaj porez?
Nejasno je što se uopće željelo postići uvođenjem ovakvog poreza na nekretnine. Ako je cilj bio "aktivacija" neiskorištenih nekretnina, pitanje je zašto se ostavila mogućnost da općine i gradovi nekretnine za iznajmljivanje turistima oporezuju čak šest puta više nego nekretnine za stanovanje.
Apartmani i vikendice za najam su važan dio turističke ponude, koji posredno generiraju prihode državi i nejasno je zbog čega je ostavljen prostor za njihovo brutalno oporezivanje, ako se nekretnine željelo aktivirati. Također, neki koji se zalažu za uvođenje poreza za nekretnine spominju da prihodi od tih poreza mogu poslužiti za rasterećenje rada. No, od vlade nismo čuli da planira ukinuti prireze, ako je kroz porez na nekretnine bila spremna povećati prihode gradovima i općinama.
Porez na nekretnine je, za sada, odgođen. Premijer Plenković rekao je da će trebati dodatno educirati lokalne jedinice i informirati građane oko tog poreza, no vjerojatnije je da će biti potrebna temeljita revizija samog Zakona jer će u ovom sadašnjem obliku stvoriti samo štetu velikom broju građana, a bez ikakve društvene koristi.