U pogovoru "Rimskog triptiha" Poljak Marek Skwarncki naglasio je da se djelo sastoji od triju povezanih dijelova. Prva je početna pjesma Potok, neka vrsta kratke lirske uvertire koja nas potiče na razmišljanje o tajni prolaznosti prirode svijeta i čovjeka.
Nakon te elegične uvertire ulazimo u predio velike poezije koja više nije inspirirana prirodom, nego Michelangeovim slikarstvom koje Ivan Pavao II. nastoji produbiti, nazvavši taj dio triptiha "Meditacije nad Knjigom postanka na pragu Sikstinske kapele".
U tom dijelu, stojeći na vratima Sikstine, Papa nudi zanimljiv intelektualni i duhovni doživljaj posebno ako se uzme u obzir da je Sikstinska kapela odigrala važnu ulogu u njegovu životu i da ga je upravo u toj kapeli kardinalski zbor izabrao za papu.
U te meditacije Svetoga Oca duboko su utkane Michelangelove freske, njegova slikarska vizija kojom otvara bezgranične i posljednje horizonte kršćanske teologije, zadržavajući se na alfi i omegi, odnosno na početku svijeta i posljednjem sudu, na tajni stvaranja i povijesti stvorenja, usredotočujući se na Krista, otkupitelja i suca svijeta.
Treća pjesma "Rimskoga triptiha" - pripovijest o Abrahamu koji je na Božji zahtjev trebao žrtvovati sina, što je navijestilo buduće Božje žrtvovanje Sina - smislom otkupljenja kruni cijeli triptih, napominje Skwarnicki.
Predgovor hrvatskom izdanju napisao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji Papin "Rimski triptih" povezuje s hrvatskim triptihom, odnosno s tri Papina pastoralna pohoda Hrvatskoj.
Knjigu su predstavili akademik Josip Bratulić i Ivan Šaško, profesor liturgike na KBF-u.