DO PRIJE dvadesetak godina znalo se kako će započeti središnji Dnevnik. Desetak godina unazad puštale su se snimke iz svih većih gradova tadašnje Jugoslavije snimljene točno u 15.05 sati. Na snimci se čula sirena koja je tužno "tulila", a svi koji su se tada našli na cesti morali su stati. Obično bi se nakon snimke iz velikih gradova, puštala i legendarna TV objava iz 1980. godine: Umro je Drug Tito! Nakon toga, naravno, išla je reportaža iz Kuće cvijeća tko je sve na taj dan položio vijenac na grob.
Tada se mogla vidjeti i snimka s utakmice Hajduka i Crvene Zvezde kada je gotovo cijeli stadion plakao zajedno s igračima.
Uvijek iznova
U školama se zaustavljala nastava, a svaki put iznova čitala se i kratka obavijest o životu i smrti "najvećeg sina jugoslavenskih naroda Josipa Broza Tita" dok se za to vrijeme trebalo ustati i šutke odslušati sve životne korake vođe jugoslavenskih naroda. Danas je Tito, 29 godina kasnije, s naslovnica preselio na zadnje stranice rezervirane za vremeplov, iako je još uvijek itekako goruća politička tema.
Inače, za one koji su rođeni "prije i poslije njih", a školu su pohađali prije nego što je pao Berlinski zid, Titova biografija itekako je poznata. Rođen je u Kumrovcu 1892. godine, a dan njegova rođenja (nikada nije sa sigurnošću utvrđeno koji je zapravo datum) 25. svibnja slavio se kao Dan mladosti. Uostalom, taj dan trčala se štafeta, a upravo će na taj datum 1991. godine splitski Hajduk osvojiti zadnji kup Maršala Tita u nogometu te odnijeti pokal jednom za svagda u Split.
Uglavnom, Tito se borio u Prvom svjetskom ratu, ranjen je i zarobljen u Rusiji 1915. godine, što se ispostavilo vrlo ključnim detaljem. Legenda kaže kako se zapravo iz Rusije nikada nije vratio Tito, nego ruski agent, no kao i mnoge stvari u njegovu životu, teško je razlučiti mitove od stvarne istine.
Povijesno "Ne" i malo manje povijesne likvidacije u ime revolucije
U domovinu, koja se tada zvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca vraća se 1920. godine te se odmah učlanjuje u Komunističku partiju. Sedamnaest godina kasnije postaje generalni sekretar. Partizanski pokret u Narodno oslobodilačkom ratu pokrenut je pod njegovim vodstvom. Osnovna ideja bila je ne samo izbaciti okupatore iz zemlje nego i sprovesti komunističku revoluciju. Na tom putu, nakon Drugog svjetskog rata, mnogi su nestali i ubijeni "u ime revolucije".
Svjetske simpatije, posebice Zapada, Tito je imao kao legendarni vođa partizana, a posebice kada je 1948. godine rekao Staljinu povijesno "Ne!". Na međunarodnom planu igrao je značajnu ulogu balansirajući između Istoka i Zapada, a ostao je zabilježen i kao jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih.
Tito je pokopan 8. svibnja 1980. godine, u Beogradu u tzv. "Kući cvijeća", koja se doslovno izgradila preko noći. Na sprovodu bilo je 2009 delegacija iz 127 država svijeta.
Ostala samo kontroverza
Tito i 29 godina nakon svoje smrti i 18 godina od raspada Jugoslavije i dalje izaziva kontroverze. U posljednje vrijeme aktualan je govor predsjednika Stjepana Mesića koji je u Jasenovcu kazao kako antifašistički pokret u Hrvatskoj i Jugoslaviji nije bio zločinački te da njegov vođa Josip Broz Tito nije bio zločinac.
"Ali je zato zločinački bio ustaški pokret i njihova država, koji su se na žalost kitili hrvatskim imenom", istaknuo je Mesić te dodao je nakon 2. svjetskog rata zločina iz osvete ipak bilo. Hrvatski helsinški odbor na čelu s Ivom Bancom osudio je takav govor naglasivši kako su "lideri koji su odgovorni za zločin zločinci, a lideri koji opravdavaju zločin – otvaraju nove zločine".
"Predsjednik Stjepan Mesić već tri godine relativizira zločine komunističkog režima te stvara alibi za Titovu diktaturu" rekao je Banac o Titu, ali i Mesiću.
I.Ć.
Foto: Arhiva