On je 1995. u Srbiji unovačen u tzv. ´crvene beretke´ i potom upućen u Hrvatsku, gdje je boravio oko šest mjeseci.
Po njegovim riječima, postrojbu su obučavali instruktori iz Srbije u kampovima u šumi Žirište blizu sela Nijemci i u kampu između Bapske i Šarengrada u Istočnoj Slavoniji.
´Većina instruktora imala je kriminalnu prošlost, a poučavali su tehnike ´tihe likvidacije´ i borilačke vještine´, rekao je K-2.
Ustvrdio je da on osobno i većina pripadnika postrojbe nisu sudjelovali ni u jednoj borbenoj akciji u Hrvatskoj, ali zna za slučaj kada su neki od njih ´u civilu šetali Osijekom´ obavljajući vjerojatno obavještajne zadatke.
Pripadnici ´Crvenih beretki´ nisu smjeli javno govoriti o postrojbi. Plaće su u početku dobivali ´na ruke´, a poslije u kuvertama s potvrdama MUP-a Srbije. Nekima, koji su ranije bili osuđeni, obećano je smanjenje ili brisanje kazne, rekao je K-2.
Svjedok je opisao i tijesnu suradnju zapovjednika specijalnih jedinica SDB-a Srbije Frenkija Simatovića i šefa SDB-a Jovice Stanišića s vodstvom i snagama pobunjenih Srba u Hrvatskoj te u BiH.
Po njegovim riječima, Simatović je posjećivao kampove u Hrvatskoj, a Stanišić je osobno, na svečanom otvaranju kampa u Kuli pored Vrbasa, primio ´crvene beretke´ u sastav srbijanskog MUP-a.
Milošević je, kao i dosad, u unakrsnom ispitivanju pokušao diskreditirati svjedoka i razotkriti njegov identitet.
Ocijenio da ´crvene beretke´, o kojima je svjedok govorio, ne moraju nužno biti postrojbe SDB-a, jer je jedinice toga naziva imao svaki grad i općina u tzv. Republici Srpskoj Krajini.
Svjedok je, tijekom Miloševićeva protuispitivanja, priznao da mu je život, osim zbog iskaza haaškim istražiteljima, ugrožen i zbog umješanosti u ubojstvo Željka Ražnjatovića Arkana.