Oni koji su proučavali njezin život naišli su samo na zanemarive snimke, posljednje taktove Tosce, u kojima se može čuti kako "hrvatski slavuj" pjeva, rekla je Martinčević.
Po njezinim riječima, Trnina je bila prva antiprimadona, nikada nije radila skandale, ali se znala izboriti za svoja stajališta. Nakon smrti oporučno je ostavila zaklade za siromašne studente i ostarjele operne i dramske umjetnike, napomenula je.
Katarina Milka Trnina rodila se 19. prosinca 1863. u Vezišću između Ivanić Grada i Kutine, a umrla 18. svibnja 1941. u Zagrebu. Nastupala je u Njemačkoj, Rusiji, Engleskoj, Švicarskoj i po cijelom SAD-u. Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, istaknula se ulogama Beethovenove Leonore u "Fideliju" i Fiordilige u Mozartovoj operi "Cosi fan tutte", a Puccini je rekao da se nijedna "Tosca" ne može usporediti s onom Milke Trnine.
Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Trnina Wagnerove junakinje pjevala onako kako je to Wagner zamišljao.
U knjizi "Od Vezišća do Amerike" Vladimir Gajski navodi manje poznati podatak da je švicarski tvorničar čokolade, zaljubljenik u Wagnerova djela, čokoladi dao ime "Milka" po našoj opernoj divi.
Prestala je nastupati na vrhuncu slave, u 42. godini, smatrajući da će joj zbog upale nervusa facialisa biti nemoguće zadržati dotadašnju kvalitetu. Kasnije je putovala i podučavala mlade.
Oproštajnu predstavu dala je u korist Društva za poljepšavanje Plitvičkih jezera, koje je u znak zahvalnosti po njoj nazvalo jedan od najljepših plitvičkih slapova.
U foajeu HNK postavljena je i izložba ciklusa slika Ljerke Njerš "Hommage Milki Trnini" iz 2000., a na svečanosti je pjevao amaterski zbor koji nosi njezino ime iz Ivanić Grada.
HDGU već 25 godina dodjeljuje nagrade "Milka Trnina" istaknutim glazbenicima u Hrvatskoj te od 1964. i istoimene diplome orkestrima i ansamblima.