PRVA hrvatska azilantica radi kao kućna pomoćnica Sanje Mlačak, direktorice marketinga Europa Press-Holdinga i bivše supruge kolumnista Jutarnjeg lista Davora Butkovića, doznaje Radio 101.
Po njihovim izvorima, Sudanka čiji je identitet nepoznat, a koja je dobila azil prije mjesec i pol dana, o čemu je Index prvi izvijestio, dobila je isti u rekordnom roku, tj., nakon samo dva-tri mjeseca boravka u Hrvatskoj.
Također saznaju da rođakinja azilantkinje također radi u marketingu EPH, pa se postavlja pitanje je li netko iz te organizacije intervenirao pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Ta je sumnja još izraženija kad se izvadi podatak da u 15 godina u Hrvatskoj nitko nije dobio azil, iako je bilo preko 500 zahtjeva za istim.
Zlatko Mehun, glasnogovornik MUP-a, odbacio je takve navode u razgovoru s novinarima Radija 101, a isto je potvrdio i nama, rekavši kako je azil dodijeljen ovako brzo zbog posebnih okolnosti koje su navedene u Zakonu o azilu.
"Republika Hrvatska priznat će pravo na azil strancu koji se ne nalazi u zemlji svog podrijetla te se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu dotične zemlje, ili osobi bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje prethodnog boravišta, a koja se ne može, ili se zbog tog straha ne želi vratiti u tu zemlju.", kaže slovo Zakona.
Mehun dodaje i da se svi zahtjevi za azil rješavaju u zakonskom roku, do tri mjeseca. Brzina rješavanja ovisi o dostupnosti provjere podataka, koji su ovdje provjereni u kratkom vremenu. "To je sve riješeno zakonski i legalno. Nema tu uopće mjesta za veze i vezice", rekao nam je.
U pripoćenju MUP-a prije mjesec i pol dana o odobrenju azila pisalo je: "Utvrđeno je da se u zemlji podrijetla azilantice grubo krši pravo na slobodu vjerskog izražavanja. Naime, azilantica je tijekom školovanja kao kršćanka bila šikanirana od drugih učenika i profesora zbog nošenja križića na lančiću te je zbog toga bila kažnjavana. Govorili su joj da je nevjernica, odnosno da je nečista, trebala je nositi feredžu, prisustvovati vjerskim predavanjima, zabranjen joj je odlazak u crkvu i održavanje molitve u školi. Profesori škole i susjedi vršili su pritisak na nju da prijeđe na islam." Također je spomenuto i spolno sakaćenje. Tada se još nije objavilo iz koje je zemlje azilantkinja.
Nije zgorega napomenuti da je Sudan jedna od najopasnijih afričkih zemalja. Do prije tri godine cijela je država bila naprosto razorena 20-godišnjim građanskim ratom (koji se zvao Drugi sudanski građanski rat, a između njega i Prvog sudanskog građanskog rata prošlo je tek deset godina).
Nakon općeg primirja 2003., na zapadu Sudana počeo je najgori genocid koji je svijet zabilježio od Ruande do danas. Naime, u njegovoj zapadnoj regiji Darfur vladina vojska i paravojna postrojba Janjaweed zajedno su pobili između 200 i 500 tisuća ljudi, a najmanje 2 milijuna su protjerali iz domova.
Sukob u Darfuru je između muslimana, koji su sukobljeni po etničkoj liniji, tako da je prva hrvatska azilantkinja kao kršćanka teško mogla doći otamo. Ostatak Sudana ipak nije sasvim miran.
Sukobi su u zadnje vrijeme posebno česti u južnom Sudanu (u kojem mahom žive narodni afričkog podrijetla) u kojem dolazi do sukoba s raznim pobunjeničkim grupama, ali i sa Janjaweedom (koji je sastavljen od pripadnika koji su arapskog podrijetla).
Također, Sudan je praktički jedina zemlja na svijetu u kojoj ropstvo doživljava svojevrsnu renesansu. U zadnjih dvadesetak godina, prijavljeno je oko 11 000 slučajeva otmice. Uglavnom se otimaju djeca, i uglavnom su ta djeca kršćani koje otimaju muslimani.
Nakon otmica slijedi indoktrinacija i konvertiranje na islam, koje se vrši i na silu ako treba. Jedan je dječak prepričao svoj događaj, u kojem je rekao kako su mu odrezali prst nakon što je odbio prijeći na islam. Silovanja su također sastavni dio toga.
Sanja Mlačak, kao ni njen suprug Davor Butković, nisu bili dostupni za komentar do objavljivanja ovog članka.
J. D.