Nakon teškog napada u zagrebačkoj školi, neuropsihijatar Ivo Urlić analizirao je moguće uzroke nasilja među mladima, ulogu obitelji i društva te utjecaj ponašanja odraslih na adolescente, prenosi HRT.
Na pitanje o mogućim okidačima za nasilne činove kod adolescenata i njihove nesposobnosti da sagledaju posljedice, Urlić kaže da je riječ o razdoblju velikih promjena u kojem se tek razvijaju sposobnost rasuđivanja i kontrola reakcija.
"Nije lako imati 15 godina, to su godine kada zapravo od djeteta postajemo mladić ili djevojka, kada život ključa u nama, a onda ključa i oko nas. Jako je važno kako sve počinje u obitelji, da pomognemo obiteljima stvoriti ambijent u kojemu će dijete tijekom sazrijevanja učiti kako jednog dana postati zrela osoba koja će znati misliti, rasuđivati i zaustavljati sebe u raznim reakcijama, pogotovo agresivnim", rekao je Urlić.
Granice, obitelj i atmosfera nasilja
Urlić smatra da se znakovi koji prethode nasilju mogu prepoznati i ističe važnost obitelji te jasnih granica u odrastanju. "Sve ima svoje korijenje, pa i trnje ima svoje korijenje. Ako to prepoznamo, onda ćemo nastojati. Mislim da je važno da educiramo obitelji, da vrijednosti granica, strukture obitelji i poštovanja starijih prema mlađima, a ne samo mlađih prema starijima, imaju temeljnu vrijednost u formiranju jedne ličnosti i u osjećaju za granice", pojasnio je.
Upozorio je da na oblikovanje ponašanja mladih, osim obitelji i škole, utječe i šira društvena atmosfera. "Danas vidimo da društva u kojima živimo kronično pate od dezorganizacije, gubitka osjećaja za granice, gubitka osjećaja za moral, za etiku. To je zapravo nešto što nas vodi u jednu otvorenu agresivnost", istaknuo je.
Posebno je upozorio na sadržaje kojima su mladi svakodnevno izloženi i na opću atmosferu agresije koja ih okružuje. "Igrice nas vode u agresivnost, isto tako nas vode u agresivnost serije, filmovi i brojne vijesti kojima smo svjedoci. Ratovi plamte na sve strane i zapravo jedna atmosfera zatrovana agresijom je nešto o čemu paralelno s obitelji i školskim ustanovama trebamo voditi računa, jer svi mi djelujemo na većoj ili manjoj skali u oblikovanju socijalne atmosfere u kojoj plivamo kao ribe u vodi", poručio je.
Djeca oblikuju identitet oponašanjem
Na pitanje koliko djeca i adolescenti preuzimaju obrasce ponašanja odraslih, Urlić odgovara da je imitacija prirodan dio razvoja identiteta. "To je poznato u psihijatriji, u psihologiji, da se identitet počinje razvijati s imitativnim identitetom. Dakle, mi najprije imitiramo, onda počinjemo prepoznavati, pa onda počinjemo imenovati", objasnio je.
Takvi se obrasci, dodaje, postupno ugrađuju u način na koji mladi doživljavaju sebe, okolinu i svijet. "Onda se polako ti elementi koje prepoznajemo ugrađuju u temelje našeg shvaćanja sebe, okoline i cijeloga svijeta oko nas. Tako da je taj imitativni moment neobično važan i mislim da se on na neki čudan način prešućuje, jer svi znamo koliko smo podložni utjecajima sa strane, pa ma kako oni ozbiljni ili potpuno banalni bili", zaključio je.