IGOR RAĐENOVIĆ već je poslužio Zoranu Milanoviću da odnese jednu malu pobjedu - zbog njega je smijenjen šef Holdinga Slobodan Ljubičić. Neki SDP-ovci sada se potiho nadaju da bi mu mogao donijeti i drugu, mnogo veću - smjenu Milana Bandića sa čela zagrebačke organizacije SDP-a. Ali tada se postavlja pitanje tko će donijeti onu treću, najvažniju - pobjedu na lokalnim izborima u Gradu Zagrebu.
U euforiji nakon "osakaćivanja" Bandića, odnosno odstranjivanja njegove desne ruke sa čela Holdinga, dio vodećih SDP-ovaca izrazio je želju da se stvar izvede do kraja i da Igor Rađenović postane onaj stranački adut kojeg je Zoran Milanović dugo tražio. Da postane čovjek koji bi mogao smijeniti i zamijeniti Bandića, bez opasnosti da se time naruši izborni rejting SDP-a. Uz nadu da bi se mogao čak i povećati. Rađenovića su ti krugovi ocijenili kao "iskusnog političara i hrabru moralnu figuru", koji bi stranci duboko kompromitiranoj Bandićevom osmogodišnjom vladavinom vratio ugled u metropoli, a usput ostvario bezbolnu tranziciju: zadržao Zagreb u SDP-ovim rukama i usput ga očistio od grijeha.
Spreman je izgubiti obraz, ali ne i izbore
Na prvi pogled zvuči dobro. Dapače, za mnoge SDP-ove birače u Zagrebu zgađene Bandićevom vladavinom, takav scenarij zvuči fantastično. Toliko fantastično da će i ostati u domeni fantazije. U prvom redu zato što Zoran Milanović zajedno s ljudima koji ga okružuju nema hrabrosti u ovom trenutku, mjesec dana prije početka kampanje za lokalne izbore i devet mjeseci uoči lokalnih izbora, prvih na kojima će se župani, gradonačelnici i načelnici birati na neposrednim izborima, riješiti se čovjeka čija je popularnost u metropoli još uvijek neprikosnovena. Drugim riječima, spreman je (opet) izgubiti obraz, ali (još uvijek) ne i izbore.
Ništa čudno. Ni nelogično na hrvatskoj političkoj sceni. U ovako osjetljivoj situaciji Milanović nije spreman testirati staru dilemu "kokoš ili jaje": je li SDP nosio Bandića do političkih vrhunaca ili je zapravo Bandić omogućio SDP-u da vlada metropolom? Shvatio je da je bolje bilo kako pobijediti, pa makar taj pobjednik kasnije završio na nekakvoj optužnici, nego riskirati da se s poštenjakom upusti u utrku s neizvjesnim ishodom. Zapravo, u svemu tome ima toliko nepoznanica, da Milanović očito nije siguran treba li mu još jedna, pa zvala se ona Igor Rađenović.
Inicijativa umrla prirodnom smrću
Tako je medijska inicijativa dijela nadobudnih SDP-ovaca ostavljena da umre prirodnom smrću. A možda i bolje. Jer premisa im je bila potpuno pogrešna. Zaklinjanje u čovjeka koji je godinama bio stranački pikzibner, totalno nevažan u stranačkim križaljkama, samo zato što je kao poštenjačina na svom radnom mjestu dobio batine, čista je demagogija i populizam, PR projekt koji više od svega govori o stanju (kadrovskom i stanju duha) u SDP-u. Da se Rađenoviću nije to dogodilo, da nije preko noći postao heroj zato što se kao usamljeni jahač upustio u obračun s mafijom, nitko ga u tom istom vrhu SDP-a ne bi danas hvalio kao "iskusnog političara i hrabru i moralnu figuru". Bio bi autsajder, kao što je to bio dosad.
Milanović bi i dalje u nedostatku boljih kandidata pokušavao Bandića srušiti pomoću kancelarskih fikusa, kao što su Boris Šprem i Ivo Jelušić, ili pak s njim sklapati zakulisne nagodbe. Rađenovića se ne bi sjetio ni u najluđim snovima. Ni on, ni njegovi trabanti. Međutim, sad kad je bivši čelnik Zagrebačkih cesta osvojio naslovnice i građanima pokazao da postoji poštenjačko svjetlo na kraju političko-kriminalno-korupcionističkog tunela zvanog Grad Zagreb (kao i da postoji nada u pošteni SDP), sad se odjednom svi zaklinju u njega.
Rađenović je iznimka
Nažalost, Rađenović je iznimka. Kao što je bio u Zagrebačkim cestama, tako je iznimka i u vlastitoj stranci. Umjesto da se vrh SDP-a konačno upusti u obračun s Bandićem i svime što on predstavlja, nadobudni (i naravno, anonimni) pojedinci planiraju ga zaskočiti gerilcem iz njegovih redova, iskoristiti trenutnu popularnost jednog političkog anonimca za razbijanje mreže koju je politika isplela s kriminalcima, obavještajcima i mafijašima. Umjesto hrabrog obračuna, odlučuju se za kukavičku taktiku. I za to, da stvar bude odvratnija, iskorištavaju tuđu hrabrost. Kad vlastite nemaju.
Ali čak i u takvim okolnostima, pitanje je bi li Rađenović imao šanse za pobjedu na direktnim izborima za gradonačelnika. određene predispozicije ima: mlad je, obrazovan, nekompromitiran, moralan lik s karizmom borca protiv mafije, a činjenica da je kao političar nepoznat široj javnosti više nipošto nije hendikep, već prednost. Mogao bi biti uvjerljiv antipod Bandiću, ali još uvijek uz niz neodgovorenih pitanja: je li samo to dovoljno za pobjedu, za upravljanje gradom, za vođenje velikih sustava, za snalaženje u političkim smicalicama? Hoće li imati podršku stranke u kojoj je još uvijek autsajder? Kako od njega napraviti kandidata, hoće li biti dobar u predizbornoj kampanji, naročito personaliziranoj? Javnost ga još nije imala prilike upoznati, čuti ga kako govori, što misli o Gradu, o politici, pa i uvjeriti se je li marljiv poput Bandića. I ono ključno, je li epizoda u Zagrebačkim cestama bila iznimka ili pravilo?
Milanović nema snage odreći se Bandića
Uostalom, kad smo već kod toga, tko garantira da bi antibandićevski glasači bili spremni dati povjerenje jednom anonimnom SDP-ovu političaru, koliki god heroj on bio, a ne nekom od drugih kandidata, primjerice Radimiru Čačiću? Izbori za gradonačelnika ipak nisu referendum protiv Bandića (jer bi u tom slučaju on sa svojih mizernih 80 tisuća glasova odavno sišao s vlasti), već za čovjeka koji bi mogao najbolje voditi grad. Bandić ima svoje birače, još se trebaju pojaviti kandidati koji će pridobiti svoje.
Na kraju, od svega toga vjerojatno neće biti ništa. Igor Rađenović - ni bilo tko drugi - neće dobiti mogućnost da zamijeni Bandića: u prvom redu zato što Milanović nema snage odreći se šefa zagrebačke organizacije, a potom i zbog toga što nema hrabrosti (a bogme ni mogućnosti) pronaći uvjerljivu alternativu. Stoga će tolerirati katastrofalno upravljanje gradom, trpjeti gomilu afera i skandala, bujanje kriminala i primitivizma, kadroviranje među obavještajcima i mafijašima, strepit će od policije i USKOK-a, vjerujući da će mu ipak Bandić - takav kakav je - donijeti ono najvažnije, pobjedu na izborima u Zagrebu. A Rađenović? Njega će brzo zaboraviti, kao što ga se prije tri mjeseca nisu ni sjetili.