Velik broj restauratora papira i knjigoveža bio je unovačen od strane nacista te je izravno pridonio genocidu tijekom Drugog svjetskog rata, otkriva novo istraživanje. Britanska povjesničarka razotkrila je paneuropski program iz 1930-ih i 1940-ih u sklopu kojeg su restauratori popravljali i čistili povijesne crkvene i građanske zapise kako bi ih učinili čitljivima, a sve s ciljem da nacisti mogu otkriti osobe židovskog podrijetla, piše The Guardian.
Dr. Morwenna Blewett, povjesničarka konzervacije i suradnica Worcester Collegea na Sveučilištu u Oxfordu, otkrila je nacistička pisma i druge materijale koji svjedoče o ulozi obrtnika u restauraciji matičnih knjiga rođenih, knjiga obraćenja, krštenja i vjenčanja radi utvrđivanja naslijeđenog "rasnog" statusa.
U raznim javnim ustanovama, uključujući njemački savezni arhiv u Berlinu, pronašla je dokumente koji dokazuju suučesništvo tih konzervatora, restauratora i kemičara za papir, koji su svoje vještine primjenjivali u Njemačkoj i okupiranim zemljama.
"Stvarali su sveobuhvatnu evidenciju o tome tko bi mogao biti ubijen - zapravo, neku vrstu liste za odstrel", izjavila je. "Išli su i dalje od onoga što se od njih tražilo kako bi proveli svoju 'rasnu' registraciju stanovništva."
U Holokaustu je ubijeno šest milijuna Židova. "Iako se znalo da je postojala potreba za dokazivanjem podrijetla", rekla je Blewett, "istražila sam stvarne tehničke detalje o tome kako se to postizalo čišćenjem dokumenata. U arhivima sam pronašla službene dokumente o angažiranju knjigoveža, kao i pisma raznih dužnosnika u kojima se raspravlja o čišćenju dokumenata, s nadom da će ti zapisi predstavljati 'rasnu čistoću'."
Sačuvani administrativni zapisi pokazuju da je do 1940. godine među unovačenima bio i majstor knjigoveža Franz Krause iz Neissea, grada koji se danas nalazi u jugozapadnoj Poljskoj. U jednom je dokumentu nacistički dužnosnik zapisao: "Njemačke crkvene knjige, koje u svojoj čvrsto uvezanoj masi od više od sto tisuća svezaka obuhvaćaju i najmanje mjesto i svako malo seosko imanje, daleko su najvažniji izvor za povijest njemačkog stanovništva, dokaz podrijetla i genealogiju."
Rukopisi stari stoljećima bili su nečitljivi jer su postali krhki, prljavi i pljesnivi. Unatoč njihovoj potencijalnoj važnosti kao povijesnih dokumenata, restauratori su koristili "prilično destruktivne postupke", rekla je Blewett. "Nije im bio cilj osigurati povijesne predmete, već ih učiniti čitljivima. Nije ih bilo briga o kakvim se predmetima radi."
Primjerice, stranice rukopisa natapale su se glicerinom kako bi zapisi postali čitljivi, iako je to odstupalo od tada prihvaćene konzervatorske prakse. "Fizičko utrljavanje glicerina nosilo je rizik od trganja već oštećenog papira, kao i omekšavanja papirnatih vlakana njihovim bubrenjem", pojasnila je Blewett. "Pronašla sam i promotivne materijale tehničkih tvrtki koje su proizvodile materijal za laminiranje, koji se koristio za očuvanje vrlo krhkih stranica kako bi postale čitljivije."
Blewett, koja je prethodno radila kao konzervatorica slika u Nacionalnoj galeriji u Londonu, naišla je na ovaj materijal istražujući organizacije za kulturnu baštinu osnovane pod nacistima. "Jednostavno sam pronašla sav taj materijal i nisam razumjela zašto se spominje knjigoveštvo i čišćenje crkvenih dokumenata. To me potaknulo da dalje istražim o kakvom se programu radi i kako je to povezano s izradom dokaza o arijevskom podrijetlu."
Njezino je istraživanje predstavljeno u novoj knjizi "Restauracija umjetnina pod nacističkim režimom", koju je ovog mjeseca objavio Palgrave Macmillan. "Svojim su se radom restauratori urotili s nacističkim režimom kako bi pomagali i poticali zločinačke radnje", piše Blewett u knjizi. "Njihove su nagrade bile izdašne. Ali njihova je reputacija uglavnom ostala neokaljana."
Michael Daley, direktor organizacije ArtWatch UK koja nadzire restauratorske radove, rekao je da istraživanje otkriva "šokantnu zlouporabu vještine". "Koliko se moći nakuplja u rukama onih koji kontroliraju izgled stvari - bilo za dobro ili za zlo", zaključio je.