NAJVEĆA vrijednost svake države su ljudi koji u njoj žive. Oni ne određuju samo kako će kulturološki, politički i društveno neka država izgledati nego se i ekonomski razvoj bazira upravo na kvaliteti tih ljudi. Ekonomskim rječnikom se to naziva "ljudski kapital", što je puno širi pojam od razine obrazovanja, inteligencije i vještina.
Teško je prognozirati ishod rata u Ukrajini, ali već sada je vidljivo da Ukrajina i Rusija ubrzano gube ljudski kapital. Ratne izbjeglice su preplavile EU, a od Putinova režima ljudi bježe prema zemljama koje još nisu uvele zabranu za putovanja iz Rusije. Uglavnom se radi o mladim ljudima, visokoobrazovanim stručnjacima.
Iseljavanje počelo odmah nakon početka rata
Ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko je točno ljudi iz Rusije otišlo od početka rata, ali se radi o nekoliko stotina tisuća ljudi u tri vala do mobilizacije 21. rujna.
Prvi val je nastupio odmah nakon početka rata i uglavnom se radilo o političkim neistomišljenicima službene ruske politike, koji su se zabrinuli zbog potencijalnih smanjivanja prava na slobodu govora i ostalih ljudskih prava, te o IT stručnjacima, koji su jako mobilni i mogu raditi bilo gdje u svijetu. Država je to čak i predvidjela, pa su u prvim danima ožujka najavljene porezne olakšice za IT sektor.
Do 16. svibnja je 30.439 Rusa ušlo u Gruziju, od čega ih se 17.801 vratio u Rusiju, a 12.638 ostalo je u Gruziji, prema navodima ministra unutarnjih poslova te države. To je 14 puta više nego 2019., kada je u istom razdoblju u Gruziju ušlo 63.097 Rusa, a zadržalo se njih 911.
U Tursku je od početka rata do kraja ožujka od Putina pobjeglo oko 14.000 ljudi, prema procjenama turskih medija. Popularna destinacija bila je i Srbija iako su se mnogi šokirali kada su vidjeli koliko je velika podrška ruskom pokušaju okupacije Ukrajine u toj zemlji. Popularne destinacije bili su još i Azerbajdžan, Finska i Armenija.
Ruska udruga za elektroničke komunikacije upozoravala je krajem ožujka preko svog službenog kanala na aplikaciji za slanje poruka Telegram da bi kroz travanj iz Rusije moglo otići 70 do 100 tisuća IT profesionalaca.
Drugi i treći val iseljavanja
Drugi val nastupio je u srpnju s ljudima kojima je trebalo više vremena da se pripreme na odlazak. Do kraja toga vala već se ukupan broj onih koji su otišli brojao u par stotina tisuća iako je ruski ekonomist i matematičar Konstantin Sonin već krajem ožujka procjenjivao da je iz Rusije otišlo 200 tisuća ljudi.
Treći val je nastupio nakon što je objavljena mobilizacija 300 tisuća muškaraca za rat u Ukrajini, čime je mogućnost slanja u "specijalnu operaciju" postala realnost za većinu punoljetnih muškaraca u Rusiji. Mediji su početkom listopada na temelju podataka susjednih zemalja nagađali da je ukupno 700 tisuća ljudi pobjeglo od početka rata, ali je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov to opovrgnuo.
Prema podacima Gruzije, 53.000 Rusa ušlo je u zemlju samo u tjednu nakon objave mobilizacije, dok su dužnosnici u Kazahstanu rekli da ih je 98.000 ušlo u tu državu. Agencija finske granične straže rekla je da ih je u istom razdoblju stiglo više od 43.000. Pojavile su se i snimke navodnih kolona automobila prema granici Rusije s Gruzijom u dužini od nekoliko kilometara.
FSB, državna sigurnosna služba Rusije i nasljednik sovjetskog KGB-a, sam je priznao kako je u samo nekoliko dana nakon objave mobilizacije Rusiju napustilo 240 tisuća muškaraca. Da su mnogi pokušali otići iz Rusije nakon mobilizacije, svjedoče cijene zrakoplovnih karata koje su u satima nakon objave mobilizacije narasle nekoliko puta i dostigle nekoliko tisuća eura, što je višemjesečna prosječna plaća u Rusiji.
Nemoguće je točno znati o kolikom se broju ljudi radi, a državna statistička agencija sigurno neće objaviti točne podatke. Problem s mjerenjem je i to što se neki vraćaju u Rusiju, a dio se odnosi i na dnevne migracije u graničnim područjima.
Ali se sigurno radi o stotinama tisuća ljudi, prema konzervativnim i umjerenim procjenama. I uglavnom se radi o mladima, stručnjacima iz područja u kojima se može raditi iz bilo kojeg dijela svijeta (kao što je IT), političkim disidentima, obiteljima s djecom, znanstvenicima i poduzetnicima.
Rusija gubi potencijal
Rusija stoga gubi najvrjednije što ima, potencijal. Svaka zemlja na svijetu primarno ovisi o ljudima koji u njoj žive, a budućnost o mladima. Gubitak nekoliko tisuća ljudi je teško nadoknadiv, posebno s obzirom na to da se uglavnom radi o visokoobrazovanima.
Bogatstvo neke države ne određuju primarno sirovine, klima ili geografija. Određuju ga znanje, vještine, sposobnosti, zdravstveno stanje, moral i navike ljudi koji žive u njoj. Ogromna država bogata naftom, plinom, mineralima, rudama i drugim sirovinama je sigurno prednost po pitanju gospodarskog razvoja i geopolitičkog pozicioniranja.
Ali bez ljudi koji mogu iskoristiti sve te blagodati te ih iskoristiti dovoljno dobro, sve to ne znači puno. Daleko više od nafte, plina i svih ostalih sirovina kojima obiluje, kao i svakoj drugoj državi, Rusiji su važniji ljudi, posebno mladi i visokoobrazovani, nositelji gospodarskog razvoja.
Nisu sve države s mnogo prirodnih resursa bogate
Puno država na svijetu ima golema prirodna bogatstva, kao što su nafta i plin, ali nisu sve te države bogate. Dapače, sirovinama najbogatiji kontinent je Afrika, ujedno područje svijeta gdje se nalaze najsiromašnije zemlje u kojima većina ljudi živi u opasnosti od gladi.
Na drugom kraju ekstrema su zemlje poput Japana, Tajvana, Južne Koreje, Švicarske, Irske itd., relativno siromašne prirodnim bogatstvima, poput afričkih dragulja, metalne rude, nafte i plina, a daleko prosperitetnije od država koje su njima obdarene.
Teorija da velika prirodna bogatstva dovode do nerazvijenosti država zbog negativnog utjecaja na sve ostale sektore gospodarstva osim vađenja sirovina, poznata kao "nizozemska bolest", također je kriva. Ekonomska istraživanja nisu pronašla čvrstu vezu između relativne obdarenosti resursima i slabijeg gospodarskog razvoja.
Sve ovisi o institucijama države i društva. Dokazi da "nizozemska bolest" nije sudbina država s velikim prirodnim bogatstvom su Norveška, Australija i Kanada. Relativno obilje prirodnih resursa može imati negativni utjecaj na razvoj državnih i društvenih institucija, ali se on može minimalizirati.
Prokockala budućnost zbog nečega čega ima viška u sadašnjosti
Da Rusija i pobijedi u ratu, već je izgubila svoju budućnost. Pitanje je vrijede li do sada okupirani teritoriji koliko vrijede sve obitelji, stručnjaci i mladi koji su napustili Rusiju upravo zbog rata. Pitanje se može postaviti s humanističke, ali i sa striktno ekonomske strane.
Čak i ako zanemarimo direktne troškove rata, gubitak skupe vojne opreme, cijenu logistike, troškove mobilizacije, pa i troškove sankcija, vrijede li do sada opustošeni Luhansk i Donjeck te razrušeni Mikolajiv koliko sav ljudski kapital koji je Rusija izgubila?
Rusija ima dovoljno sirovina, uključujući ugljen, kojim Luhansk i Donjeck obiluju. Rusija ima dovoljno teritorija, najveća je država na svijetu, te joj ne trebaju dijelovi Ukrajine. Ali Rusiji itekako treba mlado, obrazovano i stručno stanovništvo, bez kojega nema napretka u budućnosti. Tako Rusija ostaje bez budućnosti da bi u sadašnjosti otela nešto čega već ima viška.