Utvrđivanje granica pomorskog dobra i njihova uknjižba u zemljišne knjige postavilo bi se kao preduvjet za davanje koncesija za iskorištavanje pomorskog dobra.
Radi daljnje decentralizacije u sustav upravljanja pomorskim dobrom uključile bi se i županije, gradovi i općine, koje bi s državom ravnomjerno dijelile i novac od koncesijskih naknada. Uz trećinu koncesijskih naknada gradovima i općinama pripala bi i ukupna naknada od koncesijskih odobrenja.
Gradovi i općine morali bi se brinuti za zaštitu i održavanje pomorskog dobra, a županijama je prenesena obveza izvanrednog upravljanja, odnosno sanacije pomorskog dobra.
Predviđena je i mogućnost da županijske skupštine ovlast za dodjelu koncesije prenesu na općine i gradove na svom području.
Predlaže se i produljenje koncesijskog roka. Koncesije na rok od 20 godina dodjeljivale bi županije, do 50 godina Vlada, a o dodjeli koncesija na više od 50 godina odlučivao bi Sabor.
Predloženo je pojednostavljenje postupka dodjele koncesija u lukama otvorenim za javni promet i lukama posebne namjene.
Predložena je i mogućnost prijenosa koncesije na treću osobu, te mogućnost založnog prava na ugovor o koncesiji.
Zastupnici su upozorili da bi o davanju koncesija za iskorištavanje pomorskog dobra za dulje razdoblje - 20 i 50 godina -trebala odlučivati predstavnička tijela jedinica lokalne i područne samouprave, a ne županijska i gradska poglavarstva te Vlada, kako je predloženo.
Neki su zastupnici predlagali da se koncesije na dulji rok na lokalnoj razini dodjeljuju isključivo ako se s tim, na referendumu, složi lokalno stanovništvo.
Zastupnici se protive i koncesijskom roku od 99 godina, a predlažu da o svim koncesijama iznad 30 godina odlučuje Sabor.
Ocijenjeno je i da bi poduzećima koja su do sada upravljala lukama i ulagala u njih zakonom trebalo dati pravo prednosti pri dodjeli koncesije.