Ustvrdio je da su od prava na prosvjed na Markovu trgu sindikalni vođe odustali jer im je Vlada obećala da će, unatoč odluci Ustavnog suda, u Zakon o radu ponovno uvesti odredbu po kojoj će i oni koji nisu članovi sindikata morati plaćati sindikalni doprinos.
Ocijenio je da su se takvim postupkom sindikati doveli u ovisnost o Vladi i iznevjerili radništvo.
Ocijenivši njegov istup neprimjerenim, premijer Ivo Sanader je kazao kako "sindikalisti nisu ušli ni u kakvu trgovinu, nije riječ o nikakvom kompromiserstvu, nego o visokom stupnju odgovornosti koji su sindikalisti pokazali kroz nekoliko iscrpnih rasprava o ovom prijedlogu, na sjednicama GSV-a". Dodao je da je Vladin prijedlog podržalo pet od šest sindikalnih središnjica.
Protiv ograničavanja javnog okupljanja bio je i Klub nezavisnih zastupnika, u čije je ime Branimir Glavaš podsjetio da javni prosvjedi na Markovu trgu nisu bili zabranjeni ni u jednopartijskom komunističkom sustavu. Takav je prosvjed, podsjeća Glavaš, održan i u prosincu 1988.
"Tada sam, zajedno sa Šeksom, Veselicom, Gotovcem i drugima prosvjedovao pred Saborom, a sada nasljednici nositelja demokratskih promjena donose zakon kakav nije funkcionirao ni u komunističkom sustavu", kazao je Glavaš, ocjenjujući prijedlog sramotnim.
Dodao je i kako je "istina da se za prošle vlasti potpirivalo ljude na prosvjede", te odao priznanje koalicijskoj vlasti "što je to stoički podnosila, iako je nekad prelazilo granicu prosvjeda i bilo suprotno dobrom kućnom odgoju".
Predsjednik Sabora Vladimir Šeks uzvratio mu je da 1988. nije bilo prosvjeda, nego da je osobno predvodio skupinu od 40 ljudi kojima je uskraćena putovnica, kako bi predsjedniku Sabora Anđelku Runjiću predao prosvjednu peticiju.
"Tadašnji predsjednik Sabora gledao nas je kroz zavjesu, a ja sam mu rekao da ćemo se vratiti u znatno većem broju, što smo i učinili kad smo preuzeli vlast. No, gospodina koji sebe sad stavlja u taj kontekst tada nije bilo ni blizu", rekao je Šeks.