POLITIČKI put Ive Sanadera prema onoj "službenoj" biografiji započeo je još krajem osamdesetih godina kada je u Austriji osnivao ogranak HDZ-a te ostvario, kako stranačka legenda kaže, prve kontakte s Franjom Tuđmanom kojeg će naslijediti desetak godina kasnije, točnije u travnju 2000. godine na 5. saboru HDZ-a.
> Ivo Sanader - čovjek koji je vladao kao pizda i otišao kao pizda
> Komentar Tomislava Klauškog: Sa Sanaderom nije otišlo sve zlo njegove vladavine
Siromašna i religiozna obitelj
Inače, ona "prava", životna biografija kaže da je Sanader rođen u lipnju 1953. u Splitu, a kako je poznato, živio je u religioznoj radničkoj obitelji s troje braće i sestrom u Plinarskoj ulici. Imovinski skromna obitelj Sanaderovih nije si mogla priuštiti školovanje četiri djeteta, dok je Sanader danas postao jedan od najbogatijih Hrvata iako je veliku većinu svog života proveo na državničkim poslovima.
Postoje i izuzeci od državnih poslova jer je osamdesetih radio u marketinškom odjelu Dalmacijaturista te bio glavnim i odgovornim urednikom nakladnika Logosa, a krajem tog desetljeća imao je dvije tvrtke u Austriji koje i nisu bile pretjerano uspješne.
Prije nego što će ući "s dvije noge" u politiku, bio je zaposlen u agenciji Meyer Press s kojom je magazin Start, koji je uvijek imao fotografije pin-up djevojaka, dogovorio nabavu materijala. No, opet, s političkim stažem dosegao je za ogromnu većinu Hrvata nedokučive financijske visine.
Odjednom satovi i umjetnine vrijedni 1,5 milijuna kuna
Recimo kako je skromni Sanader imao još 2003. vrlo solidnu financijsku podlogu. Tada je prijavio stan u Splitu, prostrani stan od 200 kvadrata u Zagrebu, vinograd u Zaprešiću. No od tada kreće i proporcionalni rast Sanaderove imovine jer prema službenim podacima plaća mu je porasla za svega pet tisuća kuna, a on je uspio u šest godina uštedjeti 120 tisuća kuna i naslijediti odjednom 105 tisuća eura nakon očeve smrti! Od honorara je dobivao oko 30 tisuća kuna godišnje, a njegova supruga oko 90 tisuća kuna iako je prije nego što je postala supruga premijera imala svega 15-ak tisuća kuna honorara.
Odjednom je 2007. godine Sanader priznao da ima i niz umjetnina, kao i famozne satove, te da ima pokretnu imovinu vrijednu 1,5 milijuna kuna koja nikada do kraja nije ispitana.
Od intendanta do ministra
No, vratimo se na Sanaderovu biografiju nakon Austrije. Naime, nakon povratka u domovinu u praskozorje Domovinskog rata uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Splita Onesina Cvitana postaje na čudan način intendant Hrvatskog narodnog kazališta (HNK). Navodno nakon jedne kave i razgovora Cvitan je shvatio da bio ovaj mogao biti - intendant. S toga mjesta odlazi u Sabor u kolovozu 1992., a ubrzo postaje ministar znanosti, tehnologije i informatike sve do siječnja 1993. godine.
No, ubrzo postaje zamjenik ministra vanjskih poslova, a tada navodno i počinje ljubav između njega i predstavnika Hypo banke, odnosno 1995. godine jer je prvi ugovor te banke u Hrvatskoj upravo bio s Ministarstvom vanjskih poslova.
Valja se tako podsjetiti i na priču da je Sanader tada navodno dobivao proviziju za sređivanje kredita kod Hypo banke. Objavljen je tako gotovinski kredit Miroslavu Kutli, odnosno njegovoj tvrtki Diona, od četiri milijuna maraka koji je dobiven od Hypo banke, za što je Sanaderu navodno isplaćeno 800 tisuća maraka provizije. Sudeći samo prema tom ugovoru, ispada kako je Sanader zaista bio glavni čovjek te banke za Hrvatsku te da je vrlo unosno zarađivao na posredničkim poslovima.
Sumnjivi izbori u HDZ-u
Krajem studenog 1995. postaje predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i vrlo kratko glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS). No par godina kasnije vraća se u Ministarstvo vanjskih poslova.
Kako smo rekli, glavna prekretnica postaje 5. sabor HDZ-a kada je Sanader izabran kao nasljednik Franje Tuđmana. Dočekan je kao reformator i sudbonosni čovjek koji će napokon transformirati HDZ iz pokreta u stranku. U početku, odnosno u obračunu s Ivićem Pašalićem dao je naslutiti kako će se njegov HDZ jednom zauvijek razračunati sa sumnjivim tipovima u vlastitim redovima. Sanader je tada plijenio pažnju ne samo hrvatske javnosti nego i niza hrvatskih intelektualaca, ali i dijela međunarodne javnosti.
Izbore u stranci dobio je uz nesebičnu pomoć Branimira Glavaša, današnjeg bjegunca od pravosuđa, i na krajnje sumnjiv način. Nešto o tome govorio je Glavašev suradnik Ivan Drmić koji je detaljno ispričao kako su ti izbori lažirani.
"Splitska riva" Sanader i "Hristos se rodi" Sanader
Sanader je, od kada je postao šef HDZ-a i dospio pod svjetla reflektora hrvatske javnosti, počeo odmah raditi po spinu, odnosno ravnajući se po onoj jedno govori, drugo radi, treće razmišlja i uvijek iznenađuje potezima kako bi zbunio svoje političke protivnike.
Tako se 2001. godine na onom sada već legendarnom prosvjedu na splitskoj rivi, održanom nakon pritvaranja Mirka Norca, Sanader istaknuo kao vođa domoljubne hrvatske opcije koja "ne želi isporučiti generale". Kasniji njegovi potezi po pitanju ratnih zločina i suradnje s tribunalom u Haagu demantirali su njegove žustre riječi, no on ih je svejedno dobro naplatio na izborima 2003. godine kada je osvojio 43,42 posto glasova. HDZ sastavlja vladu s HSLS-om, DC-om, SDSS-om, HSU-om i nekim manjinskim zastupnicima, a Europi nepoželjni HSP postaje tihi partner.
Kada je o obitelji riječ, danas itekako zvuči zanimljivo podatak da je upravo Ivin brat Vinko, inače svećenik, bio glavni kadrovik u državnim tvrtkama, što je nedavno procurilo u medijima.
Godina kasnije, odnosno 2004. godina bit će obilježena Sanaderovom čestitkom pravoslavnim vjernicima za Božić, poznatim "Hristos se rodi". Sanader je tada "kupio" Europu predstavljajući novi HDZ očišćen od nacionalne retorike.
Hrpa afera
Miomir Žužul i prve prave korupcijske afere koje su uspjele doći tada do medija koje je većinom pokupovao posredno ili neposredno Sanader, pokazuju pravo lice Sanaderove vlasti. Klupko afera, večera u Veroni, Imostroj, Sanaderovi satovi, Pliva, tek se počelo odmotavati do njegova sramotnog kraja. Krajem te godine obilježen silnim aferama dogodio se slučaj koji je obilježio prvi Sanaderov premijerski mandat. 7. prosinca 2005. na Kanarskim je otocima u Španjolskoj uhićen Ante Gotovina. Upravo je slučaj Gotovina na kratko vrijeme usmjerio pravce reflektora javnosti od njegove imovine.
Godinu kasnije, 2006., obilježila je afera Kamen Ingrada u kojoj je stradao Vlado Zec za kojeg se utvrdilo da mu je država i "malo previše" izlazila u susret. Te godina počinje i obračun s Branimirom Glavašem, a otvara se i afera Brodosplit, s kojom se Sanadera dovodilo u vezu zbog osobnog poznanstva s jednim od osumnjičenika Dragom Mačekom.
Zadnje godine vladavine Ive Sanadera obilježilo je niz afera s korupcijskim prizvukom koje je zapravo teško i nabrojiti, a gotovo uvijek se nabrajalo koliko je zapravo financijski težak.
Kosor priznala da je stanje koje je ostavio Sanader - nemoguće
Sanader je bio do tada omiljen u javnosti, što može zahvaliti činjenice da je posjedovao ili imao presudan utjecaj na većinu medija. Proglašavan je "osobom godine" i "reformatorom godine" i jedinim Hrvatom koji je u stanju odvesti Hrvatsku mirno, sigurno i brzo do Europske unije i NATO-a. Ovo zadnje uspjet će ispuniti, no na putu za Europu doveo nas je u slijepu licu.
Sanader je, pokazalo se naknadno, uporno skrivao istinu o proračunu, novcu, bankama, zapošljavanjima, poslovima, da bi na kraju njegova najveća pratilja i idolopoklonik Kosor ustvrdila kako joj je bilo najgore nakon odlaska Sanadera saznati pravo stanje u državi.
No, još uvijek je ostalo neodgovoreno pitanje ima li Kosor snage, volje ili možda slučajno zrno sposobnosti otkriti sve što je Sanader radio u njenoj prisutnosti a da ipak ne diskreditira samu sebe, jer ipak je bila - prvi asistent.
Washington Times: Pošaljite Sanadera i njegove suradnike u zatvor
"U SAD-u je Bernard Madoff osuđen na 150 godina zatvora zbog financijske prevare nad svojim investitorima. Sanader je prevario hrvatske građane koji plaćaju porez. On - i svi njegovi suradnici - također bi trebali biti poslani u zatvor. To bi bio prikladan kraj katastrofalne vladavine", zaključak je Washington Timesa o Sanaderovoj vladavini u Hrvatskoj, no i ostali strani mediji nakon njegova odlaska teško su imali dobre riječi za bivšeg premijera.
Unatoč onoj narodnoj - o pokojnicima (političkim) sve najbolje.