KAKO se Jadranka Kosor od osobe koja se u politici obilježila izjavom "Kud Sanader, tud i ja" dovela do toga da na Predsjedništvu HDZ-a lupa šakom o stol i suprotstavlja se dvostrukoj liniji stranačkog zapovijedanja, točnije rupi koju joj navodno kopa Ivo Sanader?
Očito je čak i poslušnoj Jadranki, onoj koja je jedina bila uz Sanadera kad je trebalo, onoj koja je poslušno zapisivala na sastancima i koju su pogurnuli u užarenu premijersku fotelju da počisti njihovo smeće, sada prekipjelo. Bila je spremna obaviti prljavi posao, ali pokazalo se da i to sljedbeništvo ima granice. Ministri otkazuju poslušnost, Sanader joj radi iza leđa, mediji je razapinju kao glavnog krivca za sve - pa čak i za ono o čemu nema pojma, kao što je poskupljenje cijena goriva - pa je s vremenom sve to postalo prebolno čak i za tradicionalno trpeljivu Kosor. Lojalnost je jedno, ali ambicija nešto sasvim drugo. Ona nema granice.
Uzajamna ugroženost
U srijedu je političkim kuloarima prostrujala vijest da je Jadranka Kosor pred stranačkim dužnosnicima prijetila ostavkom, ako je napokon ne počnu shvaćati ozbiljno. Večernji list je na naslovnici prvog izdanja od četvrtka pogodio bit, s velikim naslovom "Obračun sa Sanaderom". Do jutra je uredništvo promijenilo mišljenje i korigiralo naslovnicu u Kosoričin "Obračun s ministrima", ali to ne mijenja puno na stvari. Kosor se počela osjećati ugroženo od Sanadera, kao što se i Sanader počeo osjećati ugrožen od same Kosor. Kako je to uopće moguće?
Ako Kosor dobro krene, loše joj se piše
Sanader je stranku i Vladu naprasno prepustio odanoj sljedbenici usrdno se nadajući njezinu neuspjehu. Vjerovao je u njezinu nekompetentnost, manjak autoriteta, računao je na nelojalne ministre, na opoziciju i medije kojima će biti lakše opaliti po neutjecajnom "priljepku", da ne kažemo "podrepku". Kosor je trebala provesti sve one nepopularne poteze od kojih je Sanader panično bježao, te na tom putu izgorjeti zajedno s Vladom i državom u cjelini.
Za to vrijeme bivši premijer imao je plan iz sjene upravljati ministrima, svakodnevno im telefonirati s luksuzne jahte, šurovati na tajnim sastancima s predsjednikom države, huškati medije protiv Kosor, održavati famu o vlastitom utjecaju... U kratkim crtama, njegova politika svodila se na parolu "što gore, to bolje". Konkretnije, ako Kosorici dobro krene, loše joj se piše.
I krpa za brisanje poda ima rok trajanja
Kosor je bila svjesna u što se upušta, ali njezina duboko ukorijenjena ambicija nije joj dopuštala da tone dublje. U prvom redu, proradila je taština koju je izbrusila od bivšeg šefa. Reagira na svaki novinski napis, ljuti se na naslove koji govore da je "doživjela prvi poraz" (oko Zakona o umjetnoj oplodnji) ili otkrića kako Sanader s Mesićem lobira za Milana Bandića.
Bjesni i na ministre. Na Darka Milinovića koji na press konferenciji pet puta kaže "premijer Sanader", na Damira Polančeca koji je nije izvijestio o poskupljenju goriva, na Biancu Matković koja joj je (doslovno) izmaknula tepih ispod nogu, na kriva izvješća o poslovanju HEP-a... Navikla je da s njom brišu pod, ali i ova krpa se izlizala.
Lutka otkazala poslušnost trbuhozborcu
Da je ovo roman Stephena Kinga, razvijali bismo fabulu o tome kako se lutka pobunila protiv svog trbuhozborca, kako je počela razmišljati svojom glavom i sve bi završilo u tradicionalno stravičnom košmaru uz kante krvi. U ovoj hrvatskoj verziji, moglo bi se reći da je lutka Kosor počela razmišljati svojom glavom, dosta joj je bilo da je trbuhozborac Sanader pravi budalom, dozlogrdilo joj je da se samo nju ismijava, a samo njemu plješće. Počela se shvaćati ozbiljno. Ali sve to može zahvaliti samo obrambenim instinktima.
Jadranku Kosor ambicija je dovela ovako daleko, međutim očito tu ne misli stati. Dosad je vukla politički autoritet iz Sanadera, da bi sada postala njegov talac. Neka vrsta bombaša samoubojice. Onoga kojemu se naređuje "Idi i ne vraćaj se živ". Ali bombaš se počeo predomišljati.
Sanaderov povratak u politiku moguć je samo na velika vrata. Koja se otvaraju isključivo u slučaju općeg uništenja. Tek kad sve pođe po krivu, narod će zavapiti da se Veliki vođa vrati. Ipak, država još visi o niti, dok narod još probavio odlazak Velikog vođe, a još manje njegovo ljetovanje. I tako, Sanaderu ide gore nego što je planirao, a Kosorici mrvicu bolje nego što je očekivao. Samo mrvicu. U smislu, nije još pala pod vlak. I još malo, još samo mrvicu, i Sanadera se više nitko neće sjećati.
Jedan mora nestati, da bi drugi opstao
I tako, dolazimo do jedino logičnog zaključka: netko od njih dvoje mora nestati da bi drugi opstao. Jedan poništava ambiciju onog drugog. Oni koji su donedavno bili primjer simbioze, sada su primjer evolucijskog odabira. Sanader nema budućnosti ako Kosor uspije održati torpedirani brod na površini. Kosor nema budućnosti ako ne ukloni Sanadera iz sjene. Ako Kosor za sebe tvrdi da je "ona ta koja dolazi", onda se Sanader mora pomiriti sa činjenicom da je on "taj koji je otišao".
A zapravo, kad se malo bolje pogleda, za sve nas najbolje bi bilo da se Kosor vrati svojim korijenima i ponovno poruči "Kud Sanader, tud i ja". Negdje na jahtu, daleko od vlasti i politike.