STUDENTSKA revolucija u Hrvatskoj. Tako je na naslovnoj stranici tjednik Globus, a poslije i još neki, nazvao zauzimanje Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a onda lančano i u sve većem broju drugih gradova u zemlji. I to je jedino o čemu ovdje sasvim sigurno nije riječ. A o čemu jeste, bistrit će se dok god ova studentska pobuna traje, vjerojatno i dulje.
Jedno se, međutim, pouzdano već sada može reći. Zahtjev za besplatnim školovanjem nije jedino ni glavno što je pokrenulo dosad kao ovčje stado mirne i ravnodušne studente. Da jeste, ministar Primorac bi odmah, kao u nekoliko navrata dosad, požurio da u Titovoj maniri proglasi studentske stavove vlastitim i - čiča miča gotova je priča (što je na kraju i napravio, no kako Primorac ipak nije Broz, štos nije prošao).
Ali on se nekoliko dana negdje skrivao i koliko god inače bio brbljiv nije davao glasa od sebe, što vjerojatno znači da je nekakav Sanaderov krizni tim pokušavao izmozgati o čemu se ovdje dođavola radi. Ovakvog nečeg dosad nije bilo. Akcija studenata odlično je organizirana, osmišljena jasnim, dosjetljivim i duhovitim stavovima, što je teren na kojem se HDZ nikada nije snalazio. I po kojem uvijek hoda kao po jajima.
"`Dječurlija` protestira protiv kapitalističkog globalizma"
Ne usuđuje se čak, kao u slučaju štrajka srednjoškolaca, sasvim otvoreno optužiti SDP da stoji iza ovoga. Em zato što je i prvi put to izgledalo glupo, em iz straha da iza studentske pobune čuči nešto puno opasnije od Milanovićeve stranke mliječnih zubiju. Pa, ta "dječurlija" protestira protiv kapitalističkog globalizma, nervozno je konstatirano u Šelebajinom Otvorenom, koje nikada nije više sličilo na prijeki sud, a zadatak mu je očito bio presuditi da se studenti služe "nedemokratskim" metodama.
Strašno! Time se otkrilo da Sanaderova stranka ništa od ovoga ne razumije, ali se silno trudi da se to ne primijeti. Činjenica je, naime, da Hrvatska sasvim neznatno sudjeluje u globalizaciji svijeta, osim na rubovima gdje su se uspjeli ugurati organizirani kriminal i korupcija (uključujući i u visokom školstvu). Ipak, ona se iz petnih žila nastoji predstaviti kao vjerna predstraža globalnog kapitalizma. Zato joj kritika neoliberalizma, koja se raširila kao šumski požar svijetom, izgleda kao bogohulno propitivanje kapitalističke Biblije. A tko je to vidio?!
Studenti, naprotiv, baš o tome žele govoriti, vidjevši da je tzv. Bolonjski proces jedan od važnih pilot programa da se znanost stavi na tezgu. Pa, što se može prodati ostaje, što ne otpada. Iza toga slijedi privatizacija sveučilišta (o čemu najviše zna profesor sa zagrebačke Politologije Ivan Padjen), koja se već ukorijenila u Sjedinjenim Državama, a upravo je se pokušava prebaciti i u Europu. Udareno je najprije na jednu od najžilavijih utvrda nekomercijalnog visokog školstva, njemačka sveučilišta koja čvrsto brane tzv. "humboltovski" model "čiste" znanosti.
Ne treba sumnjati da vlasti čine sve da među studentima i profesorima nađu svoje "krtice"
A kako je utvrda zasad izdržala udarac, valjda se traže nove, slabije točke, u koje se očito ubraja i Hrvatsku. Eto, zato su studenti Filozofskog fakulteta vrisnuli protiv Bolonje i protiv svega što iza toga slute. I to metodama koje su doslovce ponizile hrvatsku vlast, koja im između redaka autistički predbacuje komunističko nasilje. Organizirali su neku vrstu fakultetske "samouprave", bez ikakvih vođa i lidera, koja na "plenumima" većinom glasova donosi sve bitne odluke. A studente koji se s njima ne slažu pozivaju da dođu i pokušaju ih nadglasati.
Neki su ovu studentsku "republiku" s pravom usporedili s kolijevkom demokracije, starogrčkom agorom, a tek tu je aktualna vlast u pravoj muci. Niti se ona više sjeća što je to, niti ima blagog pojma kako bi se današnja klonirana demokracija s tim trebala nositi. O da, ne treba sumnjati da vlasti čine sve da među studentima i profesorima nađu svoje "krtice", da će ih, dakle, i obavještajnim metodama pokušati "probušiti". A ne bismo stavili u ruku u vatru da u pripremi nisu i pendreci.
Ali, ne treba isključiti ni mogućnost da se ova "revolucija" sama od sebe uguši, iz jednostavnog razloga što one nikada nisu uspijevale ni kada je antiglobalistički (alterglobalistički) pokret bio na vrhuncu. A on to već nekoliko godina nije. Razloga za to vjerojatno je više. Ali bit će da je jedan od glavnih to što se antiglobalisti nikada nisu uspjeli ni elementarno ujediniti.
Kao proljeće poslije dosadno preduge zime
Čak i jedna od njihovih glavnih ikona Naomi Klein znala im se narugati da prilikom demonstracija nisu u stanju postići dogovor ni oko toga tko će blokirati koje raskršće (iako je jasno da ni obnova nekog novog internacionalnog centralizma nije moguća ni poželjna).
Kako god bilo, dolazak tog pokreta u Hrvatsku treba pozdraviti kao proljeće poslije dosadno preduge zime. Prvenstveno zato što mentalnu higijenu ove zemlje nije više u stanju očuvati niti jedan od segmenata službene hrvatske politike. I zato svaki od njih, počev od Sanadera i njegove stranke, zaslužuju da ih studenti pošalju na popravni ispit.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Borna Čavrag