NA BALKANU obično gledate loše kopije. Lošiju robu nego na Zapadu, lošije političare nego na Zapadu, lošiju javnu uslugu nego na Zapadu.
Sada smo dobili i SOA-u, Sigurnosno-obavještajnu agenciju, kao lošu kopiju zapadnih obavještajnih agencija. Prema ovome posljednjem, ako je istina, više sliči karikaturi onoga što se zvalo Uprava državne bezbednosti, UDBA, nego suvremenoj obavještajnoj agenciji demokratske države.
Ono što smo sinoć čitali, a zbog čega bi se u normalnoj zemlji već u ponedjeljak sazvao sabor (no nismo u normalnoj zemlji, pa će zastupnici ipak na zasluženi odmor, bakalar i dan poslije šunku pečenu u kruhu s hrenom), podsjeća na neku jeftinu kopiju UDBA-e. Sliči nečem iz genijalnog srpskog serijala ''Tesna koža'', ili pred koju godinu snimljenom također genijalnom filmu ''Profesionalac''. Filmu u kojem zaista postoji scena u kojoj ''penzionisani major državne bezbednosti'' priča liku kako ga je pokušao ubiti tako da ga je pregazio Yugom.
Primijenimo teoriju igara
Oni koji su studirali društvene znanosti negdje pri kraju studija obično su učili i nešto što se zove teorija igara - a to je strateška interakcija između racionalnih donositelja odluka. Igra se tako postavlja da jedna osoba dobiva prednost ili neku korist u odnosu na druge, ali ako pretjera, može i izgubiti. Obično se ilustrira opasnom američkom igrom kukavice pedesetih: dva automobila idu jedan prema drugome i onaj tko prije skrene je ''kukavica'', no ako ne skrene niti jedan u frontalnom su sudaru, što znači da su oboje izgubili. Kako ne možemo znati je li tekst koji navodi Mate Radeljić istinit, idemo isprobati teoriju igara. Naime, teorija je zgodna i za pronaći pobjednike/gubitnike u situaciji gdje ne možemo utvrditi pouzdanosti nekog dokumenta. Prvo činjenice.
Mate Radeljić, smijenjeni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za unutarnju politiku, objavio je priopćenje u kojem opisuje kako je došlo do njegove smjene i u kojem teško optužuje djelatnike SOA-e za prijetnje. Radeljić piše: ''Odluku o mom razrješenju priopćio mi je 5.12.2018. u kafiću Torte i to, Grahorova 5, u Zagrebu, šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić. (…) Odmah na početku razgovora rekao mi je da je od ravnatelja SOA-e Daniela Markića dobio zadatak da obavi sa mnom razgovor, a da je Markić taj zadatak dobio od Predsjednice Republike. Priopćio mi je da Predsjednica ide u rekonstrukciju ureda i da ja neću više biti njezin savjetnik. Rekao mi je da mu je jako neugodno što je on dobio tu zadaću, ali da je mora izvršiti. U daljnjem tijeku razgovora posebno je naglasio kako mi mora dati do znanja da će, citiram: 'Služba u svakom pogledu štiti Predsjednicu od mog mogućeg negativnog djelovanja nakon što odem iz Ureda i da je spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene.''' Opširnije.
SOA kao UDBA
Prema riječima Radeljića, SOA mu prijeti ubojstvom. I to očito ne zbog toga što je Radeljić spreman za kakvu terorističku djelatnost (gdje država ima naravno pravo silom štititi i predsjednicu i svakog građanina), nego zbog njegovog mogućeg političkog djelovanja. Ukratko, prema onome što kaže Radeljić, SOA ne bježi ni od ubojstva ako nekoga treba politički zaštititi, tj. ponaša se kao nekadašnja UDBA koja nije štitila samo državu nego i sistem i pojedinca u sistemu. Radila je upravo ono što sigurnosne zajednice demokratskih država ne smiju. Američkog predsjednika štite tisuće ljudi, spremni su u svakom trenutku i snajperisti i oklopna vozila i Avion sudnjeg dana - ali ako bivši savjetnik izvuče nešto škakljivo o predsjedniku, kakav trag nezakonite djelatnosti, sve te službe će stajati po strani. No vratimo se na teoriju igara. Dvije su mogućnosti.
Prvo, Radeljić laže.
U tom slučaju došlo je do bitne pogreške kod odabira savjetnika od strane predsjednice i do bitnog propusta u sigurnosnoj provjeri od strane SOA-e. Čovjek koji je spreman lagati na ovakav način te koji teško optužuje i predsjednicu i SOA-u nije ni na koji način trebao biti imenovan u uži krug oko predsjednice, gdje po prirodi posla ima pristup i vrlo osjetljivim informacijama. Čak i da ga je predsjednica htjela imenovati, SOA je trebala upozoriti predsjednicu da je taj čovjek nepouzdan. Pa nije Radeljić neki adolescent koji svako malo mijenja stav, njegovo političko i opće ponašanje je već odavno poznato.
Drugo, Radeljić je u pravu.
Tek je ovo neugodno. Znači da SOA otvoreno prijeti ljudima zbog njihovog političkog djelovanja. Može se i prihvatiti da ravnatelj SOA-e zna unaprijed (tj. obaviješten je od strane predsjednice) za moguće promjene u savjetničkom timu, jer mora unaprijed provjeriti novog kandidata, ali potpuno je neprihvatljivo da o tome ijedno slovo iziđe iz SOA-e. Dodatno je neprihvatljivo da o tome samog savjetnika obavještava djelatnik SOA-e uz sok i kolače jer to znači da je SOA postala privatna služba za političku zaštitu predsjednice. I naravno, apsolutno je neprihvatljivo da mu se prijeti metodama koje je koristila UDBA, makar je u Hrvatskoj valjda najlakši način za riješiti se nekoga pregaziti ga na pješačkom, pa u kaznionici u Valturi naredne dvije godine za kaznu igrate tenis i čitate, poput engleskog džentlmena na odmoru u Indiji.
Imamo vrlo ozbiljan problem
U oba slučaja, govorio Radeljić istinu ili ne, imamo, da prostite, sranje. I to u samom vrhu vlasti. U jednom slučaju, ako je lagao, pitanje je kako se takav čovjek može naći na vrhu društvene ljestvice ove zemlje i to na položaju na koji ga imenuje državni poglavar i zbog čega se prolazi sigurnosna provjera (makar, kada se vidi društvo koje predsjednica zove na inauguraciju stvari postaju malo jasnije). Ako je napisao istinu, onda je SOA toliko izišla iz zakonskih ovlasti da bi je trebalo potpuno raspustiti i osnovati novu službu jer je postala loša kopija UDBA-e i bavi se političkim agitiranjem. UDBA je barem držala do dostojanstva pa se njeni agenti nisu sastajali po slastičarnicama. U svakom slučaju, iz vlasti na ovu temu dobivamo šutnju umjesto ostavki.
No vjerojatno se neće dogoditi ništa. Ovo je Balkan, mjesto loše politike i jeftinih političara pa onda i još jeftinijih špijuna. Možda je cijela priča važna da shvatite gdje živite i kakvi ljudi u ovoj zemlji zauzimaju visoke političke položaje. Ništa se neće promijeniti jer valjda je naša sudba gurati na vrh likove koji niti u jednoj drugoj zemlji ne bi imali nikakvu političku važnost. Što na kraju reći osim citirati legendarnog balkanskog špijuna Iliju Čvorovića: ''A mene, ako se sete na Dan bezbednosti, sete se, ako ne, nikom ništa…''
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala