Foto: FAH/CNN Screenshot
Ljudskopravaške organizacije i mediji pak upozoravaju da je pojava aukcija na kojima se ljude prodaje u roblje u Libiji jednim dijelom i posljedica izbjegličke, odnosno migrantske politike Europske unije koja u međuvremenu novčano i logistički pomaže libijsku obalnu stražu u tome da zaustavi pokušaje migranata da se mediteranskom rutom domognu teritorija Europske unije. Manji dolazak migranata mediteranskom rutom znači i veći broj migranata u Libiji, zemlji koja je razorena ratom (u kojem su važnu ulogu odigrale i neke vodeće članice EU-a) i u kojoj ne postoji funkcionalna centralna vlast, a sve to onda omogućava da se migrante iz subsaharske Afrike tretira kao robu koja se prodaje kupcu s najvećom ponudom.
Hrvatska kao članica EU-a snosi odgovornost za situaciju u Libiji
Neki u Hrvatskoj će se upitati kakve to veze ima s nama, pa trebamo odmah odgovoriti i na to pitanje: Hrvatska je članica Europske unije, a politika EU-a prema migrantima dovodi do prodaje ljudi u ropstvo u Libiji, dakle, i Hrvatska je odgovorna za to što se ljudi u Libiji prodaju kao robovi. Naravno, Hrvatska kao najnovija i mala članica EU-a nema ni približno najveću odgovornost za taj užas u Libiji, ali to ne znači da nema baš nikakvu odgovornost i da je se sve to ne tiče. Bilo bi posve licemjerno i moralno neuvjerljivo smatrati se članicom EU-a kada to znači da se iz europskih fondova može izvući veliki novac (druga je stvar što Hrvatska baš i nije sposobna za to) ili kada to omogućava slobodu kretanja diljem kontinenta te pronalaženje posla u Irskoj ili Njemačkoj, a negirati veze s EU-om kada se to odnosi na europsku politiku koja je u Libiji proizvela moderno ropstvo.
Stoga nas je zanimalo kako hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje vodi Marija Pejčinović-Burić reagira na situaciju s prodajom migranata u roblje u Libiji, koju je osudio i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres kao “mogući zločin protiv čovječnosti” i “najgoru povredu ljudskih prava”. UN je dodatno optužio EU da "nije učinio ništa da spriječi šokantno zlostavljanje".
“Danas smo suočeni s nezabilježenim razmjerima raseljavanja stanovništva, odnosno izbjegličkih i migracijskih pritisaka i kretanja na svjetskoj razini. Upravljanje izbjegličkim i migracijskim kretanjima nije samo odgovornost EU-a, već ono zahtijeva zajedničke (globalne) napore i rješenja te partnerstvo s državama porijekla, tranzita i odredišta izbjeglica i migranata. Također, upravljanje iziskuje i uzajamnu potporu i solidarnost te uravnoteženu podjelu odgovornosti unutar međunarodne zajednice”, poručili su za Index sa Zrinjevca.
“EU je svjesna da situacija u Libiji ne zadovoljava standarde”
MVEP smo pitali kakav je stav Hrvatske u vezi aktualnog dogovora EU-a i Libije, na što su nam odgovorili sljedeće: “EU je svjesna da je situacija u nekim prihvatnim centrima u Libiji vrlo teška i ne zadovoljava te standarde, te se dodatnim sredstvima, pa i bilateralnim državama članicama EU, u suradnji s međunarodnim organizacijama i UN agencijama, čini sve da se u tim centrima situacija poboljša, odnosno da se migranti presele u one koji pružaju bolje uvjete. Sredstva se koriste i za osiguranje alternativnih prilika za migrante i žrtve krijumčarenja.
Problem je i to što politička i sigurnosna situacija u Libiji, zbog svoje složenosti, ne omogućuje brzu dostavu pomoći kao ni postizanje rezultata koji bi bili zadovoljavajući što se tiče situacije u prihvatnim centrima. Paralelno se čine UN, EU, ali i bilateralni napori, posebno Italije, da se ta situacija stabilizira, ojačaju institucije libijske države i lokalnih zajednica i time utječe i na izbjegličku situaciju.”
RH je Fondu za Afriku dala 200 tisuća eura
Iz MVEP-a naglašavaju da EU koristi različite mjere i instrumente u cilju rješavanja migrantske i izbjegličke krize - partnerski okvir za suradnju s trećim državama u području migracija, razvojnu suradnju, humanitarnu pomoć, Krizni fond za Afriku (Trust Fund for Africa) sa svoja tri segmenta (za Sahel, rog Afrike i Sjevernu Afriku) u okviru kojeg je do sada odobreno 117 programa u vrijednosti 2 milijarde eura te misije i operacije EU-a. Republika Hrvatska u Fondu za Afriku sudjeluje s 200 tisuća eura, od kojih je jedan dio namijenjen za humanitarne svrhe.
Dio ovih aktivnosti je, objašnjavaju iz MVEP-a, i suradnja s međunarodnim partnerima, prvenstveno UN-om (IOM i UNHCR), čije aktivnosti EU podupire između ostalog i financijski. Financiranje te suradnje odvija se, između ostalog, i kroz Krizni fond za Afriku u kojem je za tu svrhu namijenjeno 162 milijuna eura za rješavanje migracijske i humanitarne situacije samo u Libiji. EU kroz Krizni fond za Afriku pomaže IOM-u i vlastima Nigera u potragama i spašavanju migranata u pustinji (tijekom 2017. spašeno je 1100 migranata iz ruku krijumčara).
Pohvala vladi Zorana Milanovića
Zanimalo nas je osjeća li se Hrvatska kao članica EU-a odgovornom za to da migrantska politika EU-a rezultira situacijom u kojoj se migrante u Libiji prodaje u roblje. Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova pohvalili su se ponašanjem vlade Zorana Milanovića tijekom izbjegličke krize krajem 2015. i 2016. godine.
“Republika Hrvatska je svojim primjerom u uvjetima migrantske krize 2015. godine pokazala poštivanje najviših standarda ljudskih prava migranata i humanost u njihovom prihvatu i smještaju, a sada i programom integracije onih koji su zatražili i dobili međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Republika Hrvatska se ovim naporima priključila sudjelovanjem u operaciji Triton, a od rujna ove godine sudjeluje i u operaciji Sophia”, kažu iz MVEP-a.