POLITIČKA kriza u Švedskoj u srijedu će po svemu sudeći biti završena izglasavanjem povjerenja novoj vladi lijevog centra pod vodstvom dosadašnjeg socijaldemokratskog premijera Stefana Löfvena. U petak su vodeći švedski mediji, ponajprije socijaldemokratima blizak Aftonbladet, objavili kako je Löfven uspio osigurati podršku dviju centrističkih stranaka, što bi mu uz aktivnu ili pasivnu podršku Zelenih i Ljevice (reformirani komunisti), trebalo biti dovoljno da nakon četiri mjeseca neizvjesnosti i pravog političkog trilera napokon sastavi vladu.
Löfvenu još jedan premijerski mandat
U petak popodne zaredale su se konferencije za novinare, na kojima su vođe stranaka potvrdile da je sporazum postignut te da će Liberali i Stranka centra, dojučerašnji članovi desnocentrističke Alijanse, omogućiti 61-godišnjem Löfvenu još jedan premijerski mandat. Dvije spomenute stranke ipak neće sudjelovati u vladi koju će činiti samo ministri iz Zelenih i Socijaldemokrata.
Da bi ovakva vlada bila potvrđena u parlamentu, potrebna je barem pasivna podrška reformiranih komunista. Njihov vođa Jonas Sjöstedt zasad se nije izjasnio, no može se očekivati da neće glasati protiv Socijaldemokrata. U opoziciji tako ostaju Stranka umjerenih (konzervativci), Kršćanski demokrati i ekstremnodesni Švedski demokrati koji su svojim izbornim uspjehom (17,5 posto ili 62 mandata od ukupno 349) i "izazvali" ovu dosad nezabilježenu pat-poziciju na švedskoj političkoj sceni.
Naime, ni Alijansa pod vodstvom Ulfa Kristerssona, ni Löfvenova "crveno-zelena" koalicija na parlamentarnim izborima 9. rujna nisu osvojili dovoljno mandata da samostalno sastave vladu. Löfven je, doduše, bio relativni izborni pobjednik s mandatom više (144 prema 143), ali sve su stranke do prije nekoliko dana bile na početnim pozicijama, pa nikakav značajniji napredak u pregovorima nije bio ostvariv. Štoviše, već se nagađalo da će se novi izbori održati 7. travnja.
Majstori dogovora
A onda se u skladu s dalekovidnim prognozama iz izborne noći, koje su najavljivale da su švedski lideri majstori političkog dogovora i da će pronaći kompromis baš u trenutku kad će čini da nije moguć. Iako su u mjesecima nakon izbora postigli nekoliko važnih političkih pobjeda, poput ekspresnog rušenja Löfvenove vlade, pa izglasavanja proračuna po svojoj mjeri, Kristerssonova Stranka umjerenih nije mogla dosegnuti konačni uspjeh.
Još tijekom izborne noći postalo je jasno da Alijansa može do vlasti samo uz glasove Švedskih demokrata, a sve četiri stranke desnog centra u predizbornoj su kampanji obećale da neće surađivati s ekstremnom desnicom. Na tom se pitanju Alijansa na kraju i raspala. Kristerssonu i Kršćanskim demokratima u međuvremenu su Švedski demokrati, razumljivo, postali bitno manje mrski, no liberalnom dijelu Alijanse bilo je posve neprihvatljivo vladati sa spoznajom da nijedna odluka u parlamentu neće proći bez glasova nacionalista.
"U posljednjih nekoliko dana došlo je do napretka u razgovorima između Stranke centra, Liberala, Socijaldemokrata i Zelenih. Nismo postigli dogovor koji smo željeli, ali postigli smo dogovor koji je jedino bio moguć u ovakvo ozbiljnom trenutku. Švedska je u takvoj parlamentarnoj situaciji da smo nešto morali dati, a nešto uzeti kako bismo zemlji omogućili da dobije vladu", rekla je u petak popodne liderica centrista Annie Lööf, koja je svih mjeseci držala ključeve razrješenja krize u svojim rukama.
Kompromis je bio težak
Nema sumnje da je kompromis bio težak za obje strane. Sporazum postoji i u pisanoj formi i sadrži 73 točke, koje se tiču gotovo svih političkih, svjetonazorskih i socioekonomskih pitanja. Socijaldemokrati su morali pristati na manje poreze i fleksibilnije radne propise, a liberalne stranke na nastavak politike relativno otvorenih vrata prema izbjeglicama i ostalim imigrantima, te veća izdvajanja za mirovine. Zeleni su uspjeli progurati zabranu prodaju oružja zemljama upletenima u rat u Jemenu, potom poseban porez na gorivo za zrakoplove, te zabranu prodaje novih automobila s unutrašnjim sagorijevanjem od 2030. godine.
U nemogućnosti da svojim dojučerašnjim političkim saveznicima ponudi išta bolje od ovisnosti o ekstremistima Jimmieja Åkessona, Kristersson je napokon priznao da je Alijansa mrtva, barem na nacionalnoj razini. "Stranka centra i Liberali odlučili su podržati Stefana Löfvena. Žao mi je ako je to njihova konačna odluka. Ovo je tužan dan i za sve one koji su na izborima glasali za neku od stranaka Alijanse", izjavio je Kristersson, čiju bi lidersku poziciju u Stranci umjerenih uskoro mogli preispitati njegovi stranački kolege.
Srodne stranke u Europi gube i vlast i status lidera opozicije
Iako se činilo da u postizbornim mjesecima trpi neuspjeh za neuspjehom, dvaput otpisani Löfven na kraju je uspio oko sebe okupiti stranke centra, odnosno političke lidere kojima su ksenofobija i nacionalizam Švedskih demokrata podjednako mrski kao i socijaldemokracija. Dok srodne stranke u Europi padaju kao snoplje i gube ne samo vlast, nego i status lidera opozicije, ovaj nekadašnji sindikalni čelnik uspio je unatoč povijesnom lošem izbornom rezultatu Socijaldemokrata zadržati premijersku poziciju. Time je ujedno spriječio Švedske demokrate da stvore sasvim novu političku realnost i praktički ih potpuno udaljio od poluga vlasti.
Iako se zasad čini realno najboljim rješenjem, pitanje je, međutim, može li nova lijevoliberalna koalicija opstati na duže staze. I dalje se čeka posljednja riječ Ljevice, s kojom centristi ne žele imati posla, no to je vjerojatno najmanji problem. Ovaj politički sporazum Švedsku vraća gotovo 30 godina unazad, u devedesete godine 20. stoljeća, kad je Stranka centra također podržavala Socijaldemokrate (u međuvremenu je 15 godina bila pokretačka snaga desnog centra).
Sad će, pak, svjetonazorski prilično lijevo orijentirana vlada provoditi često i potpuno suprotne politike, pod kontrolom dvije liberalne stranke i uz proračunska ograničenja desnice koja je ostala u opoziciji. Ali tako valjda i treba izgledati politički kompromis.