U VELIKOJ dvorani splitske Palače pravde nastavljeno je suđenje Ivanu Medaku, bivšem šefu Ekologije HŽ Infrastrukture te ljudima iz zagrebačke tvrtke Intrade, koje terete za smrt šest putnika nagibnog "vlaka smrti".
Vlak udarao u kamenje i prije no što je izletio
Svjedočio je Žarko Rogan, čija supruga Mirna nije preživjela željezničku nesreću u Rudinama. Krenuli su put Splita s unukama. Da nešto s vlakom ne valja Rogan je primijetio još u Kninu. Nedugo prije kobnog putovanja dionicu je prošao drugim vlakom i nije zamijetio da je bilo problema.
Svjedok tvrdi, vlak nije kočio, nije se čula škripa. "Rekao sam supruzi da živi nećemo doći u Split. Iza Perkovića vlak je strašno počeo ubrzavati, pitao sam konduktera čemu ovakva suluda vožnja. Na nizbrdici prije no što je vlak iskočio iz tračnica, osjetio sam veliki strah, sjetio sam se nesreće koju sam doživio 1949. godine", opisao je situaciju u vlaku neposredno prije izlijetanja 72-godišnji Rogan, inače, stručnjak za kočničke sustave, vrlo dobro upućen u problematiku o kojoj je govorio.
Tvrdi da je vlak tri puta udarao u kamenje kraj pruge prije no što je konačno izletio nakon jednog dužeg usjeka. Ti udari su bili fatalni za njegovu suprugu. Rogan je, kaže, vidio da joj nema pomoći pa je krenuo spašavati unuke. U vlaku je nastala panika, ljudi su bili krvavi, vrištali su na sve strane.
Za kazneni progon optuženih nije zainteresiran. "Kao kršćanin sam im oprostio. Razumijem da se svatko bori za svoj život, ali ne mogu razumjeti neodgovornost za tuđe živote", kazao je Rogan.
Iskaz u korist optuženika
Ovakvo svjedočenje ide u korist optuženika. Očito je da je problema s vlakom bilo i prije dolaska na dionicu pruge pošpricanu spornim retardantom američkog proizvođača Universal Fire Shield.
Oko ispravnosti "vlaka smrti" vodile su se velike polemike i unutar raspalog Povjerenstva HŽ-a za istragu izvanrednog događaja u Rudinama.
Ljudi iz HŽ Infrastrukture inzistirali su da se izvrše brojna testiranja vlaka, što do danas nije učinjeno, već se plaćaju značajni troškovi osiguranja na depou u Solinu. Zainteresiranost HŽ Infrastrukture za testiranje vlaka smrti sasvim je logična, jer su njihova odgovornost tračnice pa tako i sporna tekućina nanijeta po uputstvima američkog proizvođača koji, nekim čudom, uopće nije zahvaćen kaznenim postupkom.
Vuča vlakova, vlasnik nagibnog Bombardierovog vlaka, inzistira na rezultatima istražnog postupka, tijekom kojeg je i na test dionici vlak proklizao pod nanosom retardanta TG-300, što se dogodilo i sa još dva vlaka koja su prolazila kontaminiranom dionicom na dan nesreće.
Nema sumnje da će obrana nastojati iskoristiti ovakav iskaz putnika "vlaka smrti" kako bi sud uvjerili u svoje argumente. Da su optuženici radili sve po zakonu i da bi krivca trebalo potražiti na nekom drugom mjestu.