“BEZ imali patetike mogu reći da će o našoj političkoj sudbini odlučivati Bog i Hrvati”, rekao je jučer u patetičnom tonu Zlatko Hasanbegović, formalno i dalje politički tajnik stranke Neovisni za Hrvatsku (NHR), a zapravo lider jedne od dviju frakcija koje su ovih dana spektakularno raskolile ovu stranku krajnje nacionalističke desnice.
Nasuprot njega je predsjednica NHR-a Bruna Esih, Hasanbegovićeva dugogodišnja prijateljica i od prije par godina najbliža politička suradnica, koja ga je optužila za izdaju. Esih je stranački sabor sazvala u Zadru, i na njemu sakupila većinu županijskih organizacija NHR-a, a Hasanbegović tvrdi da se isti trebao održati u Zagrebu, da Esih djeluje protustatutarno i uz sebe ima najveću, zagrebačku organizaciju.
Komični krah desničarske stranke koja je živjela u stanju mesijanske groznice
Raskol Nezavisnih za Hrvatsku tako je postao kombinacija tumačenja odredbi stranačkog statuta i personalnog sukoba dvoje najvažnijih ljudi stranke čiji puni naziv sadrži njihova imena. Ovih dana svjedočimo još jednom pomalo komičnom krahu desničarske i nacionalističke stranke koja je do europskih izbora živjela u stanju mesijanske groznice, u pretencioznom uvjerenju lidera stranke i njihovih - pokazalo se - malobrojnih podržavatelja kako će baš Bruna i Zlatko spasiti Hrvatsku iz ralja famoznog Udbokosa.
Hladan tuš od kojega se ni stranka ni njihovih fanovi nisu oporavili bilo je 4,2 posto glasova na izborima za Europski parlament, prvim nacionalnim izborima na koje je NHR izašao, s čime nisu uspjeli prijeći izborni prag. NHR-u nije pomoglo ni što su odbijali zajednički izborni nastup s koalicijom Hrvatski suverenisti, svojom konkurencijom na krajnjoj desnici, što je izazvalo velike dvojbe u glasačkom tijelu koje je opsjednuto pojmom “zajedništva” i to baš na tragu latinske riječi “fasces”.
Svađa Brune Esih i neonacista Bujaneca
Dodatno im je odmoglo što je za “ujedinjenje domoljubnih snaga” opsesivno drukao Velimir Bujanec, neonacist i VIP gost na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović, što je dovelo i do svađe između njega i Neovisnih za Hrvatsku, koje je prethodno fanatično medijski promovirao. Tijekom cijele kampanje za europske izbore nitko iz NHR-a nije gostovao u Bujici, dok su u gotovo svakoj emisiji bili ljudi s liste Hrvatskih suverenista.
U izbornoj noći je Bruna Esih komentirala da onome kome je Bujanec prijatelj “ne trebaju neprijatelji”, čime se samo potvrdio jaz koji je nastao između jedne od istaknutijih političarki krajnje desnice i omiljenog propagandista na tom dijelu političkog spektra. Hasanbegović se pak nije tako otvoreno obrušio na Bujanca, s kojim je godinama u prijateljskom odnosu, te se već tada vidjela prva pukotina u odnosu dotad nerazdvojnog dua Hasanbegović - Esih.
Na političku pozornicu su ih lansirali Kolinda i Karamarko
U međuvremenu je ta pukotina narasla do otvorenog raskola i bizarnog prepucavanja preko medija, baš u maniri Živog zida, iako Hasanbegović pokušava uvjeriti sebe da je “ozbiljan čovjek koji odbija sudjelovati u sapunici ili reality showu”, a usred čega se nalazi baš kao jedan od glavnih likova.
A sve je trebalo biti drugačije.
Brunu Esih je u visoku politiku kao svoju izaslanicu za obilaženje jama u kojima su partizani bacili ustaše lansirala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dok je Hasanbegovića lansirao Tomislav Karamarko, čak isposlovavši da poluanonimni zagrebački povjesničar postane ministar kulture u tragikomičnoj vladi Tima Oreškovića. Esih i Hasanbegović su se prethodno godinama poznavali jer su zajedno radili na Institutu Ivo Pilar, te sudjelovali u udrugama koje istražuju komunističke zločine, a dolaskom Karamarka na čelo HDZ-a i Kolinde na Pantovčak, otvorila im se prilika da svoju ekstremističku politiku počnu promovirati u mainstreamu.
Plenković ih nije volio
Ubrzo su postali zvijezde na krajnjoj desnici, Hasanbegović zahvaljujući svojim izjavama da je “antifašizam floskula”, a Esih više time što je znala zauzeti pozu pred kamerama i nabaciti osmijeh. No u Plenkovićevom HDZ-u nisu dobili funkcije koje su željeli, a nisu bili ni oduševljeni “umjerenom” politikom novog predsjednika stranke i premijera, te su se odvojili pred zagrebačke lokalne izbore, na kojima se Esih kandidirala za gradonačelnicu s neovisnom listom na kojoj je odmah iza nje bio Hasanbegović i osvojila više glasova od HDZ-ova kandidata Drage Prgometa, Plenkovićeva favorita.
Slijedi kratki period medenog mjeseca novih zvijezda na krajnjoj desnici, koje ulaze u koaliciju s Milanom Bandićem i pritiskom na njega postižu da se u Zagrebu u ljeto 2017. ukine Trg maršala Tita - dotad trajna opsesija filoustaša i klerikalaca - što je i do danas jedini politički uspjeh Neovisnih za Hrvatsku. U sljedeće dvije godine NHR se nije istaknuo nijednim političkim prijedlogom koji nije imao veze s preimenovanjem nečega ili isticanjem simbola koji sugeriraju povezanost s ustaškim pokretom i NDH, a nisu se istaknuli ni zapaženom aktivnošću u saboru. Dapače, Bruna Esih se nijednom nije javila za sudjelovanje u saborskoj raspravi, a ni Hasanbegović se nije oko toga pretrgnuo.
Neaktivni na terenu
Neupućen netko bi pomislio da su Esih i Hasanbegović zato bili aktivni na terenu, ali jučerašnji sporni sabor stranke u Zadru pokazao je da oni nakon više od dvije godine postojanja imaju tek šest županijskih organizacija u cijeloj Hrvatskoj. Čini se da je u pravu bio politički analitičar Žarko Puhovski koji ih je u medijima posprdno nazivao “delije”, što je skraćenica za “desničarske lijenštine”.
To što su politički ispražnjeni od ideja, osim onih koje se tiču obračuna s baukom poraženog komunizma, i što im se ne da odrađivati potrebni terenski rad, Neovisne za Hrvatsku nije spriječilo u tome da sami sebe vide i prezentiraju kao spasitelje nacije. Taj apsurd možda je najbolje sublimiran u njihovom promo spotu za europske izbore, koji obilježavaju komičan nivo zanatske manjkavosti i visokoparna nacionalistička retorika, a sve uz soundtrack Thompsona u pozadini.
Treš predizborni spot kao sublimacija Neovisnih za Hrvatsku
Cijeli spot traje 2 minute i 51 sekundu te se sastoji od loše izvedenih slow motion kadrova kandidata s liste, koji onda ispale nekakve parole, sve uokvireno voiceoverom Brune Esih i pregrštom bizarnih detalja. Spot počinje zvukom pucnjave i, čini se, tenkova, nakon čega čujemo glas Brune Esih kako pretenciozno izgovara: “Stoljećima smo ginuli za svoj dom.”
Spominju se i “tuđe prirepine”, “Hrvati kao gazde u vlastitoj kući”, “hrvatska istina i u Zagrebi i u Bruxellesu” - znakovito je da NHR smatra kako istina ima nacionalni predznak - “pod tuđom zastavom ne ide se ni u svatove ni u rat” itd. Esih u jednom trenutku tvrdi da Hrvati “ne smiju govoriti što misle”, što prije svjedoči o domoljubnom kukavičluku nego nekakvoj realnoj prijetnji. Naročito je zabavno vidjeti Hasanbegovića kako zamišljeno gleda u kičasti spot Ante Starčevića dok govori o “nenarodnoj vlasti”. Spot inače završava s Esih koja izgovara “Vrijeme je da o našoj sudbini odlučuju Bog i Hrvati”, dakle istu onu rečenicu koju je jučer novinarima ispalio ojađeni Hasanbegović.
U medijima se nagađa kako je raskol Neovisnih za Hrvatsku posljedica lošeg rezultata na europskim izborima, ili pak Hasanbegovićeve želje da postane predsjednik stranke, ili pak toga što je Esih na predsjedničkim izborima htjela podržati Kolindu dok je Hasanbegović naklonjeniji Miroslavu Škori. Sve to može biti točno, ali to nije glavni razlog propasti još jednog krajnje desnog i ekstremno nacionalističkog hrvatskog političkog projekta. Te pretpostavke su tek površinska manifestacija temeljnih problema cijele te filoustaške, nacionalističke i pravaške scene u Hrvata.
Dojučerašnji obožavatelji NHR-a sada se pitaju radi li za Udbu Bruna ili Zlatko
Da bi bilo jasno u čemu je problem, treba pogledati online reakcije dojučerašnjih fanatičnih podržavatelja Brune i Zlatka. Jedna skupina očajno zdvaja nad propašću “domoljubne opcije” i budućnosti Hrvatske, druga skupina sada žestoko pljuje ili jedno ili oboje svojih dojučerašnjih idola, a treća skupina se pita tko je od njih agent Udbe. Ima naravno i onih koji sve tri reakcije izražavaju istovremeno.
Reakcije podržavatelja NHR-a na raskol stranke otkrivaju politički i psihološki profil cijele krajnje desnice iliti domoljuba, kako sami sebe vole nazivati. Riječ je o emocionalno nezrelim ljudima, prevrtljivcima koji će jedan dan nekome ljubiti stopala, a već sljedeći dan ga pljuvati, intelektualno i moralno potkapacitiranim jedinkama koje se tek kao dio nacionalističkog i mrziteljskog krda mogu osjećati ostvarenim osobama, budalama uvjerenim da Udba kontrolira ne samo Hrvatsku, nego i EU i UN, paćenicima koji se trude svoje potajno prepoznate manjkavosti nadoknaditi kompleksom više vrijednosti, lažljivcima koji bi da im vođa naredi ponavljali kako je 2+2=5 itd. Drugačiji od svojih (dojučerašnjih) fanova nisu bili ni lideri NHR-a te je ovakav raskol stranke bio uprogramiran već u njeno osnivanje.
Bog i Hrvati su već odlučili o političkoj sudbini Esih i Hasanbegovića
Ovim redikuloznim raskolom Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović su prvi put otkako su na političkoj sceni učinili nešto dobro za Hrvatsku. Pokazali su još jednom da u ovoj državi nema većih štetočina i lakrdijaša od domoljuba, te da je marginalna pozicija tzv. domoljubnih opcija - koje su se nekad nazivale pravašima, a danas se brendiraju kao suverenisti i slično - ponajviše njihova zasluga.
Za kraj se zato vraćamo Hasanbegovićevoj izjavi s početka teksta, koja je ujedno i credo njegove raskoljene stranke. Hrvati su odlučili da Neovisne za Hrvatsku na prvim nacionalnim izborima na koje su izašli ostave ispod praga do 5 posto, dok je Bog (ili Allah) očito pokazao nezainteresiranost u vezi jedinstva ove raspadnute strančice. Da ne pate od mesijanskog kompleksa, Neovisni za Hrvatsku bi shvatili da je odluka o njihovoj političkoj sudbini već donesena i da trebaju odgmizati odakle su došli.