HRVATSKA se do nedavno po mnogim parametrima dobro nosila s pandemijom covida-19, osobito u njezinom prvom valu, kada su na snazi bile stroge epidemiološke mjere.
No, s vremenom je postalo jasno da je takvo stanje neodrživo na duge staze jer šteti svim sustavima, osobito gospodarstvu, obrazovanju te kretanju ljudi i roba.
Uslijedilo je popuštanje svih mjera kojem je jedan od ključnih ciljeva bilo spašavanje turističke sezone. Budući da smo pravovremenim i strogim mjerama ostvarili vrlo povoljnu epidemiološku situaciju, turisti su pohrlili u Hrvatsku kao sigurnu zemlju, tako da nam je sezona bila iznad svih očekivanja. No, u skladu s predviđanjima epidemiologa, zbog nekih propusta, covid-19 počeo se ponovno širiti.
U ovom tekstu pokušat ćemo predstaviti analizu uvođenja i relaksiranja epidemioloških mjera te neke ključne propuste i njihove efekte u Hrvatskoj. Za to je važno stvari sagledati u kontekstu. Naime, kada je Hrvatska krenula s prvim mjerama, početkom ožujka, o covidu-19 još se nije znalo gotovo ništa. Postojale su tek neke rane studije koje su pokazivale da je značajno smrtonosniji i zarazniji od gripe te neka prilično dramatična iskustva zemalja koje je covid-19 prije toga snažno pogodio, poput Kine i Italije.
Danas o covidu-19 znamo značajno više pa je lakše donositi primjerene mjere. No, iskustva pokazuju da ih se ljudi u Hrvatskoj, ali i u mnogim drugim zemljama svijeta nevoljko pridržavaju, osobito ako se donose na razini preporuka.
Početni pozitivni ishod - bolji smo od mnogih
Hrvatska je, unatoč otvaranju i popuštanju mjera za turističku sezonu, do prije koji tjedan uspijevala zadržati broj oboljelih i umrlih na niskoj razini u usporedbi s drugim europskim zemljama.
Do danas je ukupno potvrđeno 7074 slučaja i samo 168 smrti.
Za usporedbu, Švedska (s kojom dio javnosti voli uspoređivati Hrvatsku), koja je cijelo vrijeme epidemiološke mjere provodila na razini preporuka, stoji lošije. S 10,23 milijuna stanovnika ima 85.411 oboljelih i 5802 umrle osobe. Specifični mortalitet od covida-19 u Švedskoj je za sada 574 na milijun stanovnika, a u Hrvatskoj samo 41. Dakle, švedski je mortalitet čak 14 puta veći od našeg, a ta zemlja u 2020. bilježi najvišu smrtnost u posljednjih 150 godina.
Osim toga, prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), Hrvatska čak i nakon više mjeseci turističke sezone u posljednjih 14 dana ima niži udio novooboljelih od Švedske na 100.000 ljudi. Mi imamo 37,7 a Švedska 39,5.
Bolji smo čak i od Finske koja ima sličan broj stanovnika kao mi, a također je uvela stroge mjere. Ta zemlja do danas ima 334 smrtna slučaja i ima mortalitet od 60 na milijun.
Promjena trenda na lošije
Ako nam se nastavi trend s oko 200 novooboljelih dnevno, koliko smo imali više puta u posljednjih tjedan dana, razlozi za optimizam mogli bi presahnuti.
Prema ECDC-u, Hrvatska po broju novozaraženih u posljednjih 14 dana na 100.000 stanovnika ne stoji osobito dobro – imamo ih 37,7. Od nas su lošiji Španjolska (130,8), Malta (104,7), Luksemburg (94,8), Rumunjska (87,4), Belgija (57), Nizozemska (46), Francuska (43,2) i Švedska (39,5).
Zbog takvog razvoja situacije brojne zemlje, poput Austrije i Slovenije, već su nas stavile na svoje crvene liste, a neke, poput Njemačke, odlučile su to napraviti za Dalmaciju.
Kako stojimo po smrtnosti?
Smrtnost od covida-19 trenutno je posvuda u EU niska jer su neke epidemiološke mjere u mnogima još na snazi. Primjerice, Island propisuje da se svatko tko ulazi u tu zemlju mora testirati ili otići u karantenu na 14 dana. Uz to preporučuje da nakon testiranja budu na oprezu još pet dana, kada bi se trebali testirati drugi put.
Također, u mnogim europskim zemljama posljednjih se par mjeseci u prosjeku inficira značajno mlađa populacija nego u prvom valu (u Hrvatskoj za oko 20 godina mlađa) u kojoj je smrtnost od covida-19 relativno mala.
Kumulativan broj umrlih u posljednjih 14 dana na 100.000 stanovnika u većini zemalja EU je nula ili tek malo viši (u 7 zemalja je 0).
Hrvatska trenutno ima 0,3 smrti na 100.000 ljudi u posljednjih 14 dana. Od nas lošije stoje Bugarska, Rumunjska, Belgija, Italija, Poljska, Portugal i Švedska. U EU najlošije stoje Rumunjska s 3,1 i Bugarska s 1,6.
Smrtnost bi nam se mogla pogoršati ako se mladi koji su se zarazili na partijanju tijekom odmora vrate u svoje obitelji i zaraze starije. Hrvatska je poznata po tome da veliki postotak mladih u njoj živi u višegeneracijskim obiteljima te da mladi vrlo kasno započinju samostalan život. Istovremeno su studije pokazale da se covid-19 posebno uspješno širi unutar obitelji. Treba također razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi kada se zaraženi mladi vrate u škole ili na sveučilišta, a osobito u bolnice.
Pravodobna prva reakcija i stroge mjere
Jedan od ključeva uspjeha Hrvatske u prvom valu bilo je pravovremeno uvođenje strogih epidemioloških mjera. Kako su pokazale brojne studije, samo nekoliko dana kašnjenja u nekim je zemljama rezultiralo naglim širenjem virusa koji je kasnije bilo teško zaustaviti. U najteže pogođenim državama i regijama virus je ušao u sve sustave, uključujući i bolnice i domove za umirovljenike, pa je i smrtnost bila velika.
Podsjetimo da je WHO širenje covida-19 proglasio pandemijom tek 11. ožujka. No, hrvatske vlasti, očito pod dojmom iskustava u Kini i susjednoj Italiji, ali i pod pritiskom nekih medija, reagirale su prilično rano i brzim tempom.
Hrvatski epidemiolozi Branko Kolarić, profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci, i Nika Lazić, nova zvijezda epidemiologije na stipendiji Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, za potrebe svojeg istraživanja napravili su hodogram uvođenja i popuštanja mjera u Hrvatskoj tijekom prvog vala pandemije. Njihove nalaze nadopunili smo mjerama koje su se uvodile u drugom valu. Evo kako je to do sada izgledalo:
Veljača 2020. – uvodi se mjera prema kojoj svi stranci koji uđu u Hrvatsku, a koji su u posljednjih 14 dana bili u rizičnim zemljama, među kojima su tada bile Italija, kontinentalna Kina i Južna Koreja, moraju u karantenu te pod zdravstveni nadzor od 14 dana
11. ožujka – u Hrvatskoj je proglašena epidemija, a isti je dan WHO proglasio pandemiju
13. ožujka – Istarska županija uvodi internetsku nastavu u škole i na sveučilište zbog blizine Italije i specifičnosti regije (u kojoj živi talijanska manjina)
16. ožujka – zatvaraju se sve obrazovne institucije u Hrvatskoj, poput škola, jaslica i sveučilišta
19. ožujka – uvodi se potpuno zatvaranje (osim za ljekarne i supermarkete, no i oni moraju raditi uz stroge mjere)
19. ožujka 2020. – zatvaraju se granice
21. ožujka – uvodi se strogo radno vrijeme (od 8 sati do 17 sati) za trgovine kojima je dozvoljen rad (ljekarne i supermarketi)
22. ožujka – Zagreb pogađa snažan zemljotres koji dodatno otežava situaciju jer mnogi ostaju bez domova
22. ožujka – uvodi se zabrana prometovanja javnog prijevoza u cijeloj državi (izuzetak su taksiji uz stroge epidemiološke mjere)
23. ožujka – uvodi se ograničenje kretanja unutar zemlje (zabrana kretanja iz jedne županije u drugu)
26. ožujka – propisuje se da vozači kamiona u međunarodnom prijevozu, za vrijeme dok su u Hrvatskoj, trebaju biti u kućnoj karanteni
27. ožujka - u Zagrebačkoj i Krapinsko-zagorskoj županiji ponovno se otvaraju trgovine s građevinskim materijalom
6. travnja – građanima se omogućuje da putuju među županijama, no samo uz predočavanje e-propusnica
8. travnja - ponovno se otvaraju male trgovine na otvorenim tržnicama
9. travnja - zbog uskršnjih blagdana supermarketima se produžava radno vrijeme od 7 do 20 sati
12. travnja – za uskršnje blagdane mise i liturgijska slavlja održavaju se bez prisutnosti naroda, a prenose se preko medija
24. travnja - supermarketi počinju raditi po normalnom radnom vremenu s pauzom od sat vremena za dezinfekciju
27. travnja – u gradovima ponovno počinje funkcionirati javni prijevoz
3. svibnja – ublažavaju se sve mjere zaključavanja (ponovno se otvaraju igrališta, trgovine, frizerski saloni itd.)
9. svibnja – ponovno se otvaraju granice pa hrvatski građani mogu napustiti Hrvatsku, a stranci mogu ući u Hrvatsku; prestaje vrijediti mjera kućne karantene od 14 dana za one koji uđu u Hrvatsku
9. svibnja – provode se mjere kontrole bolesti za strance i hrvatske državljane koji ulaze u Hrvatsku (dijeljenje letaka s preporučenim epidemiološkim mjerama; u travnju je bila pokrenuta i aplikacija Andrija)
24. lipnja – zbog ponovnog porasta broja novooboljelih uvodi se obaveza nošenja maski u javnom prijevozu te samoizolacije od 14 dana za osobe iz Srbije, Sjeverne Makedonije, BiH i Kosova
15. srpnja - maske postaju obavezne u trgovinama i nekim uslužnim djelatnostima
12. kolovoza – najavljuje se zatvaranje svih zatvorenih prostora u klubovima te ukidanje plesnih podija (na njih se mogu razmjestiti stolovi s obaveznim rastojanjem)
14. kolovoza – ugostiteljskim objektima u kategoriji barova zabranjuje se rad nakon 24 sata.
Kako funkcioniraju epidemiološke mjere?
Smisao epidemioloških mjera je da se prekidanjem putova kojima se prenosi zarazni patogen, u ovom slučaju virus SAR-CoV-2, zaustavi njegovo širenje. Što je patogen zarazniji, to ga je teže obuzdati pa i mjere moraju biti strože.
Prema znanstvenim studijama, bazični reprodukcijski broj, koji govori koliko će zdravih osoba u prosjeku zaraziti jedna zaražena osoba za trajanja bolesti (R0), bez epidemioloških mjera za covid-19 je negdje između 2 i 6 (broj ne može biti jednoznačan jer ovisi o brojnim čimbenicima kao što su gustoća stanovništva, veličina obiteljskih zajednica, običaji i navike poput rukovanja, grljenja i ljubljenja, pridržavanje preporuka vlasti i stručnjaka itd).
Za usporedbu, R0 gripe kreće se između 0,9 i 2,1, što znači da je covid-19 značajno zarazniji.
Brojna istraživanja pokazala su da mjere održavanja socijalne distance, poput držanja razdaljine, obustavljanja javnog prijevoza, zatvaranja žarišta u lockdown, samoizolacije oboljelih i njihovih kontakata i zatvaranja škola, u kombinaciji s pranjem ruku, mjerenjem temperature, testiranjem i nošenjem maski, značajno smanjuju R0 i širenje virusa.
Dok god nema cjepiva, te su mjere jedina metoda suzbijanja pandemije. WHO je nedavno upozorio da su brojne studije pokazale da je ideja da bi se covid-19 mogao zaustaviti stjecanjem kolektivnog imuniteta promašena. Naime, serološka testiranja pokazala su da je čak i u najvećim žarištima, poput New Yorka, imunitet razvio tek mali postotak stanovništva, mnogo manji od onog koji je potreban za kolektivni imunitet koji se za covid-19 kreće između 50% i 83%. Osim toga, za sada još nije jasno koliko dugo traje zaštita imuniteta nakon što osoba ozdravi. Prema nekim studijama, postoji mogućnost da je riječ tek o nekoliko mjeseci.
Brzi rezultati mjera u prvom valu i brzo pogoršanje u drugom
Pravovremene i stroge epidemiološke mjere uvedene u prvom valu očekivano su polučile uspjeh. Nakon početnog naglog porasta broja oboljelih, koji je krenuo sredinom ožujka, vrhunac je dostignut već u prvim danima travnja, da bi do sredine svibnja broj novooboljelih bio sveden gotovo na nulu (grafikon gore).
Nakon potpunog popuštanja mjera, koje je nastupilo 3. svibnja, sredinom lipnja broj novozaraženih ponovno nam je počeo rasti. Sredinom srpnja on je dostigao vrhunac, nakon čega je za kratko počeo blago padati. U drugom tjednu kolovoza krenuo je još strmiji rast pa je slovenski glasnogovornik za covid-19 Jelko Kacin čak govorio kako je moguće da u Hrvatskoj imamo treći val, što je hrvatski ministar Vili Beroš demantirao.
Naravno, opadanje broja oboljelih kasni nekoliko tjedana za uvođenjem epidemioloških mjera, baš kao što porast broja oboljelih kasni za njihovim relaksiranjem i unosom virusa u populaciju.
Ključni propusti
Nažalost, nakon početnog uspjeha, hrvatske vlasti i Stožer napravili su neke ozbiljne propuste.
Donijeli su cijeli niz odluka koje nisu bile utemeljene u epidemiologiji. Izigrali su brojne mjere koje su sami propisali za stanovništvo i na taj su način, umjesto da budu primjer vlastitim ponašanjem, stvorili percepciju da se radi o ispolitiziranom tijelu.
Štoviše, epidemiolozima su čak oduzeli određene ovlasti koje su inače imali prilikom izbijanja epidemija – primjerice, da zatvaraju mjesta koja su se pokazala kao žarišta.
Omogućili su dolazak turista bez ikakvih kontrola, čak i mjerenja temperature, iz država sa značajno lošijom epidemiološkom situacijom.
Neke od propusta napravili su iz političkih interesa. Primjerice, omogućili su dolazak ljudi iz BiH u Hrvatsku tijekom održavanja izbora, u vrijeme kada epidemiološka situacija u susjednoj zemlji nije bila dobra.
Omogućili su održavanje raznih crkvenih procesija i proslava u crkvama. U njima se mnogi, poput Andreja Plenkovića, ni sami nisu pridržavali epidemioloških mjera – distance i nošenja maski.
Omogućili su održavanje predizbornih skupova i promidžbenih događaja kao što je bio teniski turnir u Zadru na kojem je veći broj tenisača bio pozitivan na covid-19.
Također su sudjelovali u natiskanim skupovima po izbornim stožerima.
Neki od političara odbili su otići u samoizolaciju iako su bili u bliskim kontaktima sa zaraženima, primjerice Plenković nakon druženja sa zaraženim tenisačem Novakom Đokovićem.
Neki su si, poput Darija Hrebaka, pribavili pisane potvrde prema kojima osoba nakon negativnog testa nije zarazna za druge sljedećih 36-48 sati, mada je bila u kontaktu s oboljelim, što nije utemeljeno u dokazima. Hrebaku je ta potvrda trebala kako bi mogao doći u sabor i glasati za Plenkovićevu vladu.
Mnogi među našim političarima, poput Milana Bandića, rukovali su se i grlili s građanima.
Neki političari, poput Zorana Milanovića, čak su se sprdali s mjerama kao što je izbjegavanje rukovanja, nazivajući to glupošću i uspoređujući ga s rukovanjem animiranih likova. Milanović je za covid-19 također rekao da ga ne treba doživljavati kao ozbiljnu bolest, već kao karijes, te da će sam nestati kada se o njemu prestane pričati.
Vladajući su također dozvolili rad noćnih klubova u kojima je praktično nemoguće održati distancu, a uz plesanje, grljenje, pjevanje i glasne razgovore prijenos virusa je značajno olakšan.
Nisu poduzeli ni ozbiljne mjere ograničavanja svadbi koje su također postale žarišta.
Istovremeno su kazališta i neki drugi kulturni prostori morali ostati zatvoreni.
Takvim pristranim i kontradiktornim odlukama i potezima izgubili su kredibilitet i poslali vrlo krive poruke javnosti, a u tome su im se pridružili i neki medicinski stručnjaci kojima epidemiologija nije struka.
To je u kratkim crtama hrvatska priča o putovanju od prvotnih uspjeha do crvenih lista.