ENERGIJA vjetra ključna je za prijelaz s fosilnih goriva, ali novo istraživanje upozorava da vjetroturbine svake godine usmrte iznimno velik broj šišmiša. Prema dosad najopsežnijoj studiji o toj temi, na vjetroelektranama diljem Sjedinjenih Američkih Država od 1981. do 2024. godine stradalo je 18,7 milijuna šišmiša iz 28 različitih vrsta, piše Euronews.

Studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, otkrila je da je prije dvadesetak godina godišnje stradavalo oko 100.000 šišmiša. Do 2021. godine ta je brojka narasla na 1,5 milijuna godišnje, a rast se pripisuje nagloj ekspanziji energije vjetra.

Znanstvenici ne znaju zašto se to događa

Mnogi šišmiši ginu u sudaru s turbinama, ali znanstvenici još ne mogu sa sigurnošću utvrditi zašto se to događa. Jedna teorija kaže da ih privlači zvuk rotacije, dok druga pretpostavlja da masivne strukture turbina zamijene za drveće. Istraživači dodaju da šišmiši možda teško uočavaju lopatice ili ih one privlače iz nekih drugih razloga.

Većina dosadašnjih studija o smrtnosti temelji se na podacima koje prikupljaju sami operateri vjetroparkova. Znanstvenici upozoravaju da takav pristup ne daje potpunu sliku jer se metode razlikuju od lokacije do lokacije, zbog čega su procjene često netočne i preniske. Primjerice, strvinari mogu brzo ukloniti lešine, a visoka vegetacija može sakriti tijela uginulih šišmiša.

Zbog tih nedostataka, autori nove studije razvili su statistički model koji uzima u obzir i podatke koji nedostaju. Pomoću njega procijenili su koliko je jedinki svake vrste moglo stradati na razini cijele zemlje, uključujući i vjetroelektrane koje nisu bile pod nadzorom. "Unatoč korištenju modernih statističkih metoda, stanje dostupnih podataka i dalje je bilo ograničavajući faktor u našoj analizi", navodi se u studiji.

Kako smanjiti stradavanje šišmiša

Autori studije ističu da bi se rizik za šišmiše mogao smanjiti promjenom lokacija vjetroelektrana. Vjetroparkovi u blizini rijeka, primjerice, bilježe veći broj stradalih životinja jer se mnoge vrste šišmiša oslanjaju na rijeke kao izvore hrane i vode te za orijentaciju.

Karakteristike samih turbina također su važne. Znanstveni tim je utvrdio da su posebno opasne niže postavljene turbine, odnosno one s manjim razmakom lopatica od tla.

Zasebna studija, objavljena ovog mjeseca u časopisu Applied Ecology, analizirala je 141 vjetroelektranu u Europi, gdje su vrste šišmiša zaštićene Direktivom o staništima EU-a. To istraživanje pokazalo je da se smrtnost može smanjiti za više od 80 posto ako se turbine zaustave u razdobljima kada su lokalni uvjeti "posebno povoljni" za let šišmiša.

Neke zemlje, poput Njemačke, uvele su obvezne mjere ublažavanja posljedica još oko 2010. godine. Te mjere obično uključuju procjenu rizika pri odabiru lokacije i ograničenja rada turbina, kao što je zaustavljanje rotora tijekom sezona migracije ili u vremenskim uvjetima kada su šišmiši najaktivniji.

Ipak, takva strategija nije smanjila i broj stradalih ptica selica, koje također stradavaju u sudarima s turbinama.