Ta je "ljudska duša" (The Soul of a Man) ustvari duša tri osobe - Blinda Willieja Johnsona, Skipa Jamesa i J.B. Lenoira, koji su imali presudan utjecaj na život redatelja, "djeteta Cannesa", filmskog festivala koji mu je dodijelio Zlatnu palmu za film "Pariz, Teksas".
Wim Wenders s razlogom nije pokušavao snimiti "Buena Vista Blues", budući da su njegova tri junaka odavno umrla i pokopana. Wenders im se htio odužiti jer nisu bili dostojno nagrađeni. Kako ne postoji nikakva fotografija Blinda Willieja Johnsona, a o drugoj dvojici nema puno dokumenata, Wenders je pribjegao mašti.
Wenders koristi dokumente iz tog doba (glasovite snimke iz 1931. koje su pola stoljeća kasnije omogućile Skipu Jamesu da uđe u povijesne udžbenike) i suvremene snimke.
Izvođače bluesa u mladim danima - glumce koji tumače glazbenike - snimao je ručnom kamerom iz 20-ih, sinkronizirajući sve uz pomoć izvorne glazbe. To, prema njegovim riječima, ne bi bilo moguće prije nekoliko godina kad nije još bilo digitalne tehnologije.
U filmu nastupaju suvremeni glazbenici (Beck, Nick Cave, Los Lobos, Lou Reed, Cassandra Wilson...) koji tako donekle vraćaju ono što su im stariji prethodnici ostavili.
(Hina) vrad bnš