ANDRU Krstulovića Oparu, splitskog gradonačelnika, nije pametno podcijeniti: tek što nam se učinilo da u prošlom tjednu ne može učiniti ništa gluplje od PR-ovski nadahnute prve vožnje takozvanim splitskim metroom, on se na samom kraju nadmašio i u nedjelju objavio dirljivo stupidan Facebook status pod naslovom Respect & enjoy.
>> Splitski gradonačelnik turistima: "Respektirajte nas i bit će nam super"
Status je, tobože, namijenjen turistima, ali je ispisan samo na tečnom hrvatskom pa je očito riječ o još jednom gradonačelnikovu pokušaju da se pozicionira na političkom tržištu kao autentični domaćin, frajer koji jamči dobar provod u Splitu svakome tko se pridržava njegovih deset zapovijedi. A one su utemeljene na stereotipima o Dalmatincima kao sporim galamdžijama u čijem je svemiru centralna točka Hajduk.
Idemo ih ukratko prepričati. Prva upućuje čitatelja da je "pomalo" riječ koju će često čuti. "Ovo je grad u kojem se nikome ne žuri, zato nema potrebe ni razloga nervirati se ako nije odmah i sada. Pomalo, bit će, a kad bude bit će odlično. Uostalom, na godišnjem ste", piše Opara čiji je pogled na grad i sugrađane očito limitiran činjenicom da je veći dio radnog vijeka proveo ondje gdje je "pomalo" vraški popularno.
U drugom pravilu goste upozorava na pižolot, popodnevni odmor od 14 do 17, kao da Split ima 20 stanovnika koji, bez iznimke, poslije dva popodne idu u krevet.
Kako je Opara otkrio more
Treće je pravilo o fjaci!? U njemu citira prastaru dosjetku/definiciju te pojave kao stanja svijesti "s velikom voljom za ništa" te tumači da ona "posustaje" sa zalaskom sunca. U četvrtom preporučuje provođenje vrućih dana na plaži - ovo je zbilja dragocjeno, gosti su dosad ljetne dane uglavnom trošili u šetnjama Brdima, Neslanovcem, Mertojakom i Sućidrom, a Opara im je srećom otkrio more. U petom pravilu piše o piciginu i Bačvicama, a kako ništa u otkrivenom dijelu svemira nije dosadnije od priča o piciginu, nećemo ga citirati.
Evo nas kod šestog, ono nudi još jedan stereotip o navijačkom duhu Splita "obrnuto proporcionalnom stanju opisanom kroz pojmove pomalo i fjaka", reklamira Splićane kao izvanredne navijače, a atmosferu "uvijek i u svakom sportu kao da se igra na sve ili ništa". Najatraktivnije je, kaže, "navijanje na nogometnim utakmicama Hajduka", a onda odmah ispod ispisuje najkraće pravilo: "Spomenuo sam nogometni klub čija obilježja ćete naći po mnogim javnim površinama. Ona se ne diraju jer Hajduk je svetinja. Točka."
U osmom poziva goste da čuvaju i druge splitske svetinje, poput katedrale sv. Duje i Dioklecijanove palače. U devetom pravilu veli da ne volimo buku u vrijeme odmora, "pogotovo noću i pogotovo ispod našeg prozora", dok u desetom čitatelje goste podsjeća na kaznu od 500 kuna "za hodanje gradom bez odjeće ili dijela odjeće ili samo u kupaćem kostimu".
Opari bi netko trebao reći da Split čine građani, a ne stereotipi
I to je uglavnom to. Gradonačelniku je prije nego što je ovo ispisao ipak netko trebao skrenuti pažnju na to da ne postojimo mi, bučni, a ljubitelji tišine, fjakasti i usmjereni na zadovoljenje zahtjeva gostiju, nego da Split, kao i svaki drugi grad, čine građani. Ne stereotipi. "Pomalo" je, na primjer, riječ koju će gosti sasvim sigurno češće čuti u gradskoj upravi od Opare i njegovih podređenih nego od zaposlenih na Hitnoj pomoći. Ili od konobarica i konobara u splitskim restoranima i kafićima. Tamo, gradonačelniče, "pomalo" izgovara samo onaj tko se pomirio sa skorim gubitkom radnog mjesta.
Ne postojimo mi, monolitni stanovnici Splita, svi kao jedan, nasuprot neprosvijećenim gostima, nego postojite vi, koji aktivno ili prešutno sudjelujete u zapošljavanjima podobnih kadrova, bez natječaja, u gradskim tvrtkama i institucijama, vi s honorarima u upravnim i nadzornim odborima, sa životima u kojima je lojalnost vladajućoj partiji jamstvo raznih benefita. I ostali. Kao što postoje divni, tihi, kulturni gosti. I drugi. Glupo je generalizirati.
I danas je Split gradilište
Umjesto mrčenja Facebook statusa, Opara se trebao pobrinuti za donošenje propisa o terminima kada se smije galamiti, a kada mora biti tišina, gdje se smije šarati, a gdje ne. Mogao je zapitati sebe i podređene zašto je i danas, 17. lipnja, Split veliko gradilište, zašto se nova regulacija prometa u najfrekventnijem dijelu grada tek priprema - valjda zato što je "pomalo" omiljena riječ ljudi koji o njoj odlučuju - zašto se na gradilištu hotela odmah iznad Bačvica, najpopularnije gradske plaže, sve praši od građevinskih radova.
I zašto od gostiju očekuje skrupulozan odnos prema gradu koji ih, zaslugom gradonačelnika i suradnika, dočekuje radovima, prašinom i teško zamislivim kaosom?
Gradonačelniče, testirajte svoja pravila na Torcidi pa javite kako je prošlo
Uostalom, ako je gradonačelniku toliko do reda, mira i tišine, neka fino ode do Kluba navijača Svetinje pa im kaže da dogodine ni slučajno ne slave 10. travnja i da iz svoje zajednice isključe sve koji mlate goste.
Ako se lijekovi prvo testiraju na laboratorijskim miševima, Opara bi upute za pravilnu upotrebu Splićana trebao prvo iskušati na najbučnijim stanovnicima grada.
Na Torcidi?