NACIONALNI PROGRAM SUZBIJANJA TRAFFICKINGA
Trafficking je "globalna pojava koja je u stalnom porastu i za borbu protiv nje potreban je sustavan pristup", kazao je za Hinu predstojnik Ureda za ljudska prava Luka Mađerić.
Hrvatska od 2002. ima Odbor za suzbijanje trgovanja ljudima i Nacionalni plan borbe u koji su osim državne uprave uključene i međunarodne organizacije kao Međunarodna organizacija za migracije (IMO) te neke nevladine udruge.
Prema Mađeriću, ujedno nacionalnom koordinatoru za suzbijanje trgovanja ljudima u 2004. godini je na području RH identificirano 17 žrtava traffickinga s jugoistoka Europe (BiH, Moldavije, Ukrajine).
No kako je uglavnom zemlja tranzita, Hrvatska mora djelovati brzo da bi se "identificirale žrtve u tom kratkom vremenu dok su na njezinu teritoriju", upozorava Mađerić te napominje da borba uključuje zemlju podrijetla, zemlju tranzita i odredišnu te ako "samo jedna od tih triju država zakaže lanac se neće moći prekinuti".
U SVIJETU GODIŠNJE DO 800.000 ŽRTAVA
A podaci o traffickingu su neumoljivi.
U godišnjem izvješću o trgovini ljudima za 2004. američki State Department je procijenio da je od 600.000 do 800.000 ljudi u svijetu, većinom žena i djece, žrtvom trgovine preko granica.
Prvo godišnje izvješće Regionalnog centra za sprječavanje traffickinga na području Balkana (u sklopu Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu koji je proveo IMO) od lipnja 2002., do lipnja 2003., pokazuje da je identificirano 5.203 žrtava od 2000-2003., na području Albanije, BiH, Bugarske, Kosova, Makedonije, Moldavije, Srbije i Crne Gore, te Rumunjske.
U izvješću stoji da je stvarna brojka daleko veća i da su zemlje iz kojih se regrutiraju žrtve Albanija (čak 43 posto), Moldavija, Rumunjska, Bugarska, a BiH, Kosovo, Makedonija, SCiG glavne su odredišne i tranzitne zemlje.
Žrtvama je najčešće od 18 do 24 godine u trenutku identifikacije i slabog su obrazovanja ili bez formalnog obrazovanja (15 posto albanskih žrtava nije uopće pohađalo školu).
Od pada sovjetskog bloka, industrija seksa buknula je u srednjoj i istočnoj Europi, istaknuto je još 1996., na europskoj konferenciji o trgovanju ljudima u organizaciji IOM-a.
ISTOČNOEUROPSKA INDUSTRIJA SEKSA
Prisutnost vojnika dodatno je pridonijela širenju "industrije seksa" na Kosovu, upozorio je u jednome izvješću Amnesty International ocjenjujući da su pripadnici Misije UN-a na Kosovu (UNMIK) i mirovnih snaga (KFOR) pridonijeli procvatu "industrije seksa" jer su oni petina muškaraca koji plaćaju seks s prostitutkama, dok ih se žrtve boje prijaviti jer su oni i predstavnici vlasti.
Neki autori upozoravaju da tijekom 14 godina tranzicije iz komunističkog sustava istočna Europa prolazi gospodarsku i ideološku krizu, drugi su skovali termin kojim žene označuju kao "proleterijat proleterijata". Amerikanka Karin Ryan je u govoru pred UN-ovom agencijom za ljudska prava jasno istaknula da "promicanje i zaštita ženskih ljudskih prava moraju doći u žarište zanimanja međunarodne zajednice" da bi svijet savladao goleme probleme s kojima je suočeno cijelo čovječanstvo.
Takav je put kojim bi trebala krenuti i jugoistočna Europa a hrvatski ured, osim plana za 2005., priprema i kampanju koja će biti usmjerena na potencijalne konzumente seksualnih usluga.
Ta kampanja koja se očekuje do kraja godine neće apelirati samo na moralnu stranu već i na potencijalne opasnosti, jer sve dok ne ojača svijest "ljudi koji su u dodiru s potencijalnim žrtvama trgovine ljudima teško će biti suzbijati tu pojavu", upozorio je Mađerić.
U svakodnevici su, međutim, pogrdna imena, ismijavanje i poruga redovita reakcija na spominjanje inkriminirane profesije pri čemu većina zaboravlja da to najčešće nije žrtvin izbor.
O pozadini sredine iz koje se regrutiraju prostitutke govore podaci nekih američkih ženskih organizacija prema kojima je 85 posto žena uključenih u tu industriju bilo seksualno zlostavljano, a 98 posto emocionalno zlostavljano kao djeca.
Čak 84 posto žena kaže da ih svodnici prisiljavaju na prostituciju, 49 posto su žrtve otmica, 73 posto ih razmišlja o samoubojstvu kao bijegu od svega, a 65 posto ih i pokuša.
Droga i alkohol sredstva su kojima prostitutke pribjegavaju da bi otupjele emocionalnu bol od tolika nasilja i eksploatacije. Za njima je posezala, utvrdili su mostarski liječnici, i nesretna Olena Popik.