Dana 21. ožujka 1935. godine, na perzijsku Novu godinu Nowruz, jedna od najstarijih civilizacija svijeta napravila je simboličan, ali politički važan zaokret. Vladar zemlje, Reza-šah Pahlavi, službeno je zatražio od stranih država da ubuduće koriste naziv Iran umjesto dotadašnjeg Perzija. Odluka je bila kratka i administrativna, ali njezine posljedice odjekuju i danas.
Iako je mnogima na Zapadu izgledalo kao nagla promjena, naziv Iran nije bio nov. Stanovnici te zemlje stoljećima su sami sebe i svoju državu nazivali Iran, što u prijevodu znači “zemlja Arijaca”. Taj naziv pojavljuje se još u staroperzijskim i srednjoperzijskim izvorima, mnogo prije modernog doba.
Naziv Perzija, s druge strane, potječe iz antičke Grčke. Grci su cijelo carstvo nazvali prema jednoj njegovoj regiji, Persis, današnjoj pokrajini Fars. Taj se naziv zadržao u Europi i međunarodnoj diplomaciji kroz stoljeća, iako nije u potpunosti odražavao unutarnju stvarnost države.
Reza-šah Pahlavi, koji je vladao od 1925., pokušavao je modernizirati zemlju po uzoru na europske države. Promjena imena bila je dio šire strategije stvaranja snažnog nacionalnog identiteta i distanciranja od kolonijalnih percepcija koje su dolazile izvana.
U tom kontekstu, inzistiranje na nazivu Iran bilo je više od jezične promjene. Bila je to poruka svijetu da se radi o suverenoj državi s vlastitim identitetom, a ne o egzotičnoj zemlji kakvom ju je Zapad često prikazivao kroz naziv Perzija.
Promjena nije prošla bez kontroverzi. U zapadnim zemljama naziv Perzija bio je duboko ukorijenjen, osobito u kulturi i znanosti. Mnogi su smatrali da se gubi povijesni kontinuitet i prepoznatljivost.
Zbog toga je 1959. godine donesena svojevrsna kompromisna odluka: dopušteno je korištenje oba naziva u međunarodnoj komunikaciji. Ipak, u službenom i političkom smislu prevladao je naziv Iran, koji se koristi do danas.
Unatoč promjeni, Perzija kao pojam nije nestala. Naprotiv, ostala je snažno prisutna u kulturnom i povijesnom kontekstu. Govori se o perzijskoj književnosti, perzijskim tepisima ili perzijskoj kuhinji, dok država na karti svijeta nosi ime Iran.
Ta dvostrukost zapravo odražava slojevitu povijest zemlje koja je kroz tisućljeća mijenjala političke oblike, ali je zadržala snažan kontinuitet kulture i identiteta.
Odluka iz 1935. pokazuje kako ime države može imati daleko veće značenje od puke oznake na karti. U ovom slučaju, radilo se o pokušaju redefiniranja nacionalnog identiteta i načina na koji zemlju vidi ostatak svijeta.