DRUŠTVENE mreže i portali vrve komentarima ljudi koji se naslađuju smrću petero ljudi iz podmornice Titan. Pišu da se radi o "prirodnoj selekciji" da im "tako treba kada ne znaju gdje će s novcem", da su "to zaslužili". Zašto mnoge ljude oduševljava smrt ljudi iz podmornice?
>> "Teško da će tijela žrtava biti izvučena". Objavljeni mailovi poginulog šefa Titana
Razgovarali smo sa sociologom i psihijatrom koji su nam pobliže objasnili ovakve društvene pojave.
Sociolog Krolo: Manjak empatije dijelom je vezan i uz društveni status stradalih
Izvanredni profesor s Sveučilišta u Zadru, sociolog Krešimir Krolo, kaže da je za ovakve komentare nekoliko mogućih objašnjenja od kojih je velika većina možda više u domeni psihologije i socijalne psihologije, ali i psihoanalitičkih pristupa.
Međutim, objašnjava da je, ako se komentari i reakcije na imploziju podmornice čitaju prema sociološkom ključu, moguće primijetiti kako je manjak empatije dijelom vezan i uz društveni status stradalih.
“Uzmemo li u obzir činjenicu kako često najbogatiji sloj često živi život u potpunosti lišen temeljnih egzistencijalnih rizika prosječne osobe, ali i činjenice da rijetko odgovaraju zbog različitih prijestupa, onda su ovakve situacije prostor emocionalnog pražnjenja i katarze.
Možda bi reakcija bila drugačija da su bile žrtve nečega što spada u uobičajene životne situacije, no sama činjenica kako je riječ o skupocjenom ‘izletu’ od 250 000 dolara po glavi, koji je i u bolje tehnički pripremljenim situacijama iznimno rizičan, onda ovakve reakcije odnosno komentari ne bi trebali previše iznenađivati.
Drugim riječima, dojma sam da prosječna osoba ne doživljava multimilijardere kao pretjerano empatične osobe koje se uzbuđuju oko činjenice načina na koji stječu bogatstvo ili ‘kako živi narod’ te su onda ovakvi događaji rijetki trenuci kada se može 'uzvratiti jednakom mjerom'.
Naravno, postoje i situacije kada se slično reagira i na nesreće gdje nisu žrtve pripadnici jedan posto najbogatijih na svijetu, već izbjeglice i imigranti, ali onda zluradost ide prema drugom ključu, iako ostaje otvorenim pitanjem je li se iste osobe jednako naslađuju i u jednom i u drugom slučaju, ili postoje razlike s obzirom na vrijednosni sustav pojedinca”, objašnjava Krolo.
“Bešćutnost i cinizam su jedini alat koji je ostao prosječnoj osobi u ovako postavljenom sustavu”
Ovo su neki od komentara u kojima su ljudi izjašnjavali svoje mišljenje o ovoj nesreći od kojih veći broj njih smatra da su “bogataši nesreću zaslužili” te da “ne osjećaju nikakvu empatiju prema njima”:
- Kad su izgubili signal iz podmornice, na dubini od 3300m, tlak je bio 33 bara i podmornica je implodirala. To sad treba ponoviti svaki dan, 365 puta? Najbitnije od svega, u podmornici su bili najgluplji u narodu odnosno milijarderi. Ovo je jedan odličan primjer prirodne selekcije.
- Nažalost u većini slučajeva je dokazano da za obogatiti se nije nužno potrebna natprosječna inteligencija, nego natprosječno odsustvo moralnih vrijednosti!
- Bogatstvo ubija.
- Imali su love za normalnu podmornicu, izabrali su kantu s joystikom od PS1 Sućut obiteljima, ali... Lol.
- Titanik 2 Bogataši 0
- Imam problem skupiti dovoljno empatije za pet dokonih bogataša. Jesam li ja govno?
Krolo objašnjava da je iz ovih primjera jasno da komentari percipiraju kako na vrhu društvene ljestvice nisu oni koji bi prema svojim sposobnostima, vještinama ili nekim drugim ljudskim karakteristikama trebali predstavljati "najbolje od ljudi", već osobe koje favorizira krivo postavljen sustav.
Smatra da se ne radi isključio o kritici bogataša, već i sustava u kojem društveni privilegij, pohlepa i utrka za profitom znači i žrtvovanje bilo kakve razine individualne i društvene odgovornosti.
“S obzirom na to da društveni sustav to nije ispravio, onda se ovakve nesreće percipiraju kao prirodna korekcija onoga što je ‘neprirodno’ proizvod društvenih odnosa i moći. Primjerice, prije godinu dana smo gledali kako se milijarderi utrkuju tko će prije doći u svemir, što se prvenstveno percipiralo kao narcisoidno rasipanje novaca dok dobar dio njihovih radnika nema ni ‘luksuz’ pokrivanja mjesečnih životnih troškova.
I u tom slučaju se moglo čitati komentare koji su bili na tragu ovih koje sada vidimo, odnosno zazivao se kvar ili bilo kakva nesreća koja bi svijet lišila milijardera koji se ponašaju kao da svijet pod njihovim nogama ne gori.
Zluradost onda nije nužno pitanje ‘manjka ljudskosti’ već ogorčenosti zbog činjenice što se od milijardera očekuje da budu najbolje od nas, no često predstavljaju ono najgore”, rekao nam je Krolo koji se usput osvrnuo i na trenutno dogovaranje borbe u kavezu između vlasnika Tesle, SpaceX-a i Twittera Elona Muska i vlasnika Mete i Facebooka Marka Zuckerberga:
“Elon Musk i Mark Zuckerberg dogovaraju borbu u kavezu. Ne bi me previše iznenadilo da dominiraju komentari koji favoriziraju - kavez, ili jednostavno ishod u kojem ni jedan ni drugi sudionik ne izađu iz okršaja kao pobjednici.
Umjesto natjecanja u ozbiljnim idejama koji će svijet privesti sustavu održivog razvoja, smanjenja nejednakosti, zaustavljanja posljedica klimatskih promjena ili jednostavno brige za najugroženije, dvije iznimno moćne osobe su se odlučile natjecati tko je jači, kao da su još uvijek na nekom proverbijalnom školskom dvorištu gdje se moraju dokazivati pred svojim vršnjacima.
Kada se ovo sagleda iz perspektive komentara ‘Nažalost u većini slučajeva je dokazano da za obogatiti se nije nužno potrebna natprosječna inteligencija, nego natprosječno odsustvo moralnih vrijednosti’ onda je jasno zašto prevlada bešćutnost i cinizam jer je to jedini alat koji je ostao prosječnoj osobi u tako postavljenom sustavu", zaključuje.
Psihijatar Bagarić: Činjenica da su većina stradalih bogataši je samo opravdavanje za vlastite agresivne fantazije i skrivanje vlastite anksioznosti
Psihijatar Ante Bagarić objašnjava nam kako veliki i važni događaji većinu osoba izbace iz mentalne ravnoteže. Kaže kako osobe tada više ne funkcioniraju dominantno po realitetnom principu "što je najbolje za mene, što je najbolje za moje bliže" nego počinju dominantno funkcionirati po posebnom obrascu gdje dominiraju kaotičnost, nezrelost, regresivnost, napetost, katarzičnost i slično.
Naglašava da je posebno važno istaknuti da osobe izbačene iz mentalne ravnoteže traže vođu kojeg će obožavati i slijediti ili napadati i uništiti te da su u ovom slučaju dominantni destruktivni procesi.
"Većina osoba je počela slijediti započete destruktivne procese i počela je napadati, okrivljavati i optuživati članove posade. Kad se podmornica izgubila, anksioznost kod većine osoba se povećala i ovi napadi su se pojačali. Činjenica da su većina stradalih bogataši je samo opravdavanje za vlastite agresivne fantazije i skrivanje vlastite anksioznosti.
Podmornica ima i veliko simboličko mentalno značenje u našoj civilizaciji. Poniranje u dubinu mora je usko povezano s fantazijama o poniranju u vlastiti mentalni sustav, u dubinu ljudske duše. Kao u dubini mora tako je i dubinu mentalnog sustava: duboko, opasno, neistraženo. I naravno, vrlo privlačno.
Svi smo čitali i svi smo maštali da se nađemo u podmornici Nautilus i da nas kapetan Nemo povede 20.000 milja ispod mora. Jules Vern je prije 150 godina opisao kako Nautilus i Nemo uspješno rješavaju mnogobrojne probleme na površini i onda zarone u beskrajni morski svijet gdje ih nitko nikada ne može naći. Može li bolje od toga? Naše rane fantazije se nikad ne gase i bilo kakva priča o podmornicama vraća nas na Nautilus. Pa i ova o Titanu.
Pa i cijela psihoanaliza je znanost i metoda poniranja u duboki i nesvjesni emocionalni svijet i u struci se često označava kao dubinska psihoterapija", kaže psihijatar Bagarić.
"Na traumu možemo reagirati na dva načina - destruktivno i konstruktivno"
Objašnjava i kako su posebno usko povezani brod Titanic i podmornica Titan i to "tehnički, ali i emocionalno".
"Titanic je na prvoj plovidbi doživio nezgodu, potonuo i tako postao simbol neuspjeha, žrtava i veličine koju je priroda ipak pobijedila. Titanic je tako zauvijek ušao u kulturu, svijest i život cijele planete. Kult Titanica se nije ugasio protokom vremena. Naprotiv, življi je i jači nego ikad.
Titan je još jedan pokušaj da se dopre do Titanica, da se otkrije neotkriveno, da se upozna nepoznato i da se proživi nedoživljeno. Da se uspije u nečemu što Titanic nije uspio. Trauma u obitelji, zajednici i društvo se ponavlja sve dok se ne proradi kvalitetno. Nažalost, ovaj put smo dobili još jednu traumu. Prirodne sile su ponovo bile jače. Do sada smo imali mit o Titanicu, od sada o Titanicu i Titanu.
Dakle na stres, traumu, nesreću možemo reagirati na dva načina. Destruktivni, tako što ćemo optuživati, ismijavati, zavidjeti i slično. Tako postajemo prividno jači, ali stvarno puno slabiji. Konstruktivni je način žaliti, razumijevati, podržavati. Tada smo prividno slabiji, ali stvarno jači. Preporučujem konstruktivni put. Posada Titana, počivali u miru", kaže.