NAJZNAČAJNIJI novitet godine nije kompakt već jedan gradski model. Ne jedan već tri, a djelo su zajedničkih ruku dvaju automobilskih giganata, Toyote i PSA koncerna. Projekt kojim je objedinjen francuski šarm i japanska tehnološka nadmoć morao je uroditi plodom. Sivilo gradskog asfalta nestaje pod kotačima ovih automobilčića. Konkretno, ovaj put smo sjeli za upravljač Toyotinog aduta.

Kako smo se s blizancima već imali prilike podrobno upoznati na prezentaciji i tijekom testa Citroena C1, test Ayga je protekao u ponavljanju gradiva. Još jednom smo se osvjedočili u polivalentnost automobila kod kojeg su samo dimenzije skromne. Sve ostalo je, uključujući nažalost i cijenu, iznad očekivanja.
 
Totalno drugačiji od drugih

Konkurencija je u svakom, a poglavito, gradskom segmentu sve žešća. U takvom ozračju za uspjeh nije dovoljno biti dobar, već se traži nešto novo što će svakom potencionalnom kupcu zapeti za oko. Naravno, vanjski izgled je prva stanica, kao osnova stvaranja ukupnog dojma o automobilu ovog tipa.

Iako tri mušketira imaju istu majku i oca, oni se međusobno razlikuju u 8 % djelova. Aygo je po tom pitanju predvodnik s viškom Toyotinih kromosoma. Naime, C1 i 107 vrlo su slični, gotovo identični, dok se Toyota malo odmetnula. Dug samo 3.405 mm, širok 1.615 mm i visok 1.465 mm Aygo se od svoje braće razlikuje samo u dva detalja.

Na C1 i 107 svjetla su vertikalno orjentirana, dok su kod Aygo-a eliptična i smještena niže. Također, kod izvedbe s pet vrata stražnji par vrata nije urezan u stražnji nosač.

>> Ostale fotografije možete vidjeti ovdje.

Isto tako, mlađi kupci mogli bi upravo zato limenog suputnika potražiti u salonima PSA-koncerna koji nude razigranije boje i više osmjeha na licu svojih uzdanica.

Što se pak tiče konkurencije, Aygo ih sve ostavlja iza sebe. Svejedno je iz kojeg kuta gledate najmanju Toyotu, ona će ostaviti jednako upečatljiv dojam. 

Testni primjerak dopao bi se i stilistima. Trovratna arhitektura djeluje monolitno, a sportsku notu priskrbit će joj 14-inčni aluminijski naplatci i maglenke s popisa dodatne opreme.

Pa tu ima mjesta za četvero!

Ovu konstataciju izrekli smo kad smo se prije par mjeseci susreli oči u oči s automobilom. No dojam još uvijek nije iščezao i još jednom moramo skrenuti pozornost da je ovo pravi automobil, a ne samo šminkerska minijatura. 

Sprijeda se sjedi komforno, a za oči zapinje jednostavna i moderno oblikovana prednja armatura. Istina da se radi o tvrdoj plastici i naoko krhkom ovješenju okretomjera, ali u praksi sve funkcionira besprijekorno. Nema „cvrčaka“, ergonomija je odlična, sjedala također, a kolo upravljača postavljeno optimalno.

Ono što će neke zasmetati je u nekim detaljima pretjerani asketizam. Tu ne mislimo na djelomičan tapecirung vrata i nedostatak poklopca na suvozačevom pretincu, već puno banalnije činjenice. Tako tipke grijača i klime (opcija) nisu osvjetljene, a najviši pretinac nedovoljne dubine može poslužiti kao odlagalište samo kad je automobil parkiran.

Privikavanje traži i smještaj električnog podizača stakala. Svaka strana ima svoj podizač, što ovdje i nije velik problem-dovoljno je nagnuti se preko sjedala, ispružiti ruku i problem je riješen.

Međutim, ono što nam nikako nije ušlo u glavu je da se kabine aktivira samo otvaranjem vozačkih vrata, ne i suvozačkih. Odlična ideja za vlasnike koji se ne žele odreći "uradi sam" hobija.

Priča o interijeru završava s prtljažnikom obujma 139 litara u osnovnoj konfiguraciji. Preklapanjem sjedala u omjeru 50:50 tovarni prostor se upeterostručuje.

Mali, ali pali

Kad je u pitanju Aygo, trenutno se nudi samo izvedba s 1.0 VVT-i tri-cilindarskim benzinskim motorom. Svega 67 kilograma težak stroj razvija 68 KS i 93 Nm, a usuglašen je s pet-stupanjskim mjenjačem.

Zvučna kulisa tipična za ovu konstrukciju ovdje je poželjna, a izražene vibracije u neutralnom stupnju prijenosa  govore da je Aygo napet kao puška.

I doista, ne pamtimo kada smo imali prilike voziti tako okretan i agilan automobil. Tvrdi ovjes i jednako uvjerljive kočnice otvaraju mogućnost agresivnije vožnje. Ne buni se niti mjenjač, čiji su prijenosni omjeri nažost više podređeni smirenijoj vožni. Automatski mjenjač ovdje je potpuno nepotreban, jer ćete većinu vremena provesti s mjenjačem u drugoj brzini.

Dobro, svakom je jasno da se Aygo odlično snalazi u gradu, ali što je s otvorenom cestom? Odgovor smo potražili na autocesti naoružani usađenim mazohističkim nagonima.

Subota navečer, bliži se vrijeme izlaska, a meni višak vremena budi naizgled odličnu ideju. Sjedam u automobil i krećem u misiju. Odredište je kafić u centru Zagreba, ali preko Slavonskog Broda. Ne obazirući se da ću ovom gestom još jednom potvrditi Darvinovu evolucijsku teoriju odrađujem posljednje pripreme. Dva soka, maramice, šaka CD-ova, blok i olovka.

Prolazim naplatne i kombiniram: hm, ako vozim prosječno 140 km/h na 4.000 o/min taman ću do ponoći biti u Zagrebu. Kako su sadistički nagoni u meni manje izraženi, preskočit ćemo poglavlje o promišljanjima tijekom puta i tek spomenuti kako je zaposlenik u naplatnoj kućici sigurno još dugo gledao u Aygo. Ne događa se svaki dan da netko istrese cestarinu, okrene se i vrati na autocestu.

Uglavnom četiri sata u komadu dala su ove rezultate. Bolova nigdje što će reći da su sjedala odlična. Uzmemo li u obzir blagu skoliozu i troznamenkastu kilažu, rezultat dobiva na težini. Potrošnja goriva je još jedan plus: tehnika tankiranja i igre s kalkulatorom dala je rezultat od 6,7 l/100 km.

Jedini danak platila je glava, živi dokaz da buka u kombinaciji sa solo pjevanjem daje jednak efekt kao i par čašica alkohola. Ako ništa drugo barem smo se praktično uvjerili da su predstavnici Toyote bili u pravu rekavši kako je Aygo automobil velikih mogućnosti.

A gdje su slabe točke?

Odgovor na ovo pitanje krije se u zadnjem dijelu rezerviranom za cijenu automobila. Testni primjerak s bogatijom razinom opreme i doplatama u vidu tri paketa (klima, Sport Pack, Sound Pack) i metalik boje stoji 93.026 kn.

>> Toyota Aygo u Bazi automobila.

Dakle, cijena je jedina prepreka u činjenici što će Aygo ostati rezerviran model kojeg će birati probrana klijentela. Istina, francuska braća su nešto jeftinija, ali Toyota jedina nudi trogodišnje jamstvo (100.000 km).

Pozamašno početno ulaganje ima brojna opravdanja. Nabrojima samo neke: mala potrošnja i troškovi vlasništva, okretnost, bogata oprema, visok stupanj sigurnosti i upečatljiv dizajn. Da previše ne polimiziramo, Aygo je pametna kupovina za sve one koji traže moderan gradski automobil koji će im pružiti puno užitka za upravljačem i odvesti ih daleko, jako daleko.  

Miljenko Nikolić