NAZVATI romantičnu komediju Drama, odnosno The Drama, isprva se činilo tek kao jeftin trik. Ipak, već u uvodnoj sceni Drame, isprva relativno konvencionalne "boy meets girl" situacije, događa se nešto čudno. Ne samo što se on, boy, odnosno Charlie, odnosno Robert Pattinson, upucava curi, Emmi, odnosno Zendayi, na uho na koje je, uskoro će saznati, gluha, već čitavu scenu obilježava iznimno glasna, stilizirana montaža šumova u kafiću u kojemu se odvija.

Scena je zaista bravurozno režirana, ali nešto je tu čudno i nagovještava nešto disonantno i pomaknuto. O čemu je riječ saznat ćemo baš onda kad već zaboravimo ove signale s početka filma.

Naime, u sljedećih deset-petnaest minuta nižu se klasične romantične situacije o velikim ljubavima koje već znamo napamet iz saharinskih holivudskih romantičnih drama i komedija, a u istom je registru i Charliejeva rečenica, koja se ponovno referira na onu dramu iz naslova, kako ona, Emma, svaku njegovu dramu pretvori u komediju.

Uskoro ćemo, međutim, shvatiti kako redatelju, Norvežaninu Kristofferu Borgliju, pretvaranje drame u komediju nije bilo na kraj pameti. Upravo suprotno, nakon što smo se opustili uz laganu romansu s parom mladih superseksi i megahajp zvijezda, uslijedit će šok. Iako se on događa u prvoj trećini filma, sljedeća rečenica sadrži uznemirujući sadržaj pa bi GLEDATELJI POSEBNO OSJETLJIVI NA SPOILERE SADA TREBALI PRESTATI ČITATI I VRATITI SE TEKSTU NAKON SLJEDEĆEG CAPS LOCKA.

O čemu se radi?

Uoči svadbe mladi par provodi šašavu pijanu večer s kumovima te u inačici truth or dare igre redom priznaju što je najgora stvar koju su u životu učinili. Iako su priče troje od njih prilično gnjusne i šokantne, uslijedit će jedna još šokantnija. Emma im ispriča kako je u srednjoj školi planirala učiniti masakr u školi, kakvi se više puta godišnje događaju u SAD-u. 

Imala je očevu pušku i za tu je priliku vježbala gađanje te njome oštetila bubnjić i ostala gluha na jedno uho. Na kraju je odustala od nauma kad je čula da se u lokalnom trgovačkom centru odvija još jedna masovna pucnjava, u kojoj je ubijen njihov prijatelj pa se bojala da njezina akcija ne bi došla do izražaja. KRAJ SPOILER SEKCIJE.

Emma se nada da će oni prijeći preko ovog otkrića ili prihvatiti njezino uvjeravanje kako je to bio plod pubertetske nestabilnosti te da je sada savršeno normalna i nenasilna, no svi su prestravljeni i ne mogu zaboraviti ono što su čuli. 

Posve se mijenja dinamika između likova, ponajprije odnos između Emme i Charlieja. Iako ona, za razliku od ostalih troje, nije nikome učinila ništa nažao, nitko nije siguran gdje psihopatsko ponašanje počinje, a gdje završava i završava li uopće ikada.

Charlie je izbezumljen, pa i prestrašen, zbog čega u smeću završi jedna Emmina šalica s nekom benignom šalom na račun oružja, pa sam i ja počeo skeptično promatrati svoju omiljenu majicu „Now I have a machine gun. Ho-ho-ho“. 

Iako se pripreme za vjenčanje nastavljaju, Charlie osjeća da se njihova savršena veza počinje raspadati, a i on sam puca po šavovima. Tradicionalan romantični happy end pod velikim je znakom pitanja. 

Vješto spajanje žanrova

Najzanimljivija karakteristika Drame originalno je, neočekivano i vješto spajanje žanrova, te režijski iznimno vješto miješanje tonaliteta i registara. Konfekcijska romantična komedija u jednoj će se sceni preobraziti u dramu, no dramu u kojoj ima dovoljno zlokobnosti i za triler i za horor. Potonji ipak izostaje, no osjećaj prisustva potisnutog zla rađa nelagodu koja, čak i ako je riječ tek o satiri, ostaje prisutna još dugo po završetku filma.

Hollywoodu je nasušno potrebno osvježenje tradicionalnih žanrova pa rado poseže za uslugama europskih redatelja, pogotovo onih s elementom začudnosti, uvrnutosti i satiričnosti. Borgli, doduše, nije čudan poput Yorgosa Lanthimosa, ali je usporediv s jednim drugim uvrnutim Skandinavcem, Rubenom Östlundom, a osobito s njegovim filmom Turist (Force Majeure). 

Taj osjećaj psihološke mučnine i nesigurnosti koja se javlja među bliskim osobama, kojima je i jedan trenutak u trajanju od sekundu-dvije, kao što je to slučaj u Turistu, sposoban posve uništiti povjerenje, a time i osjećaje koji su ih povezivali, to je to čime se bave i Östlund i Borgli, donedavno redatelj tzv. skejterskih videa, a posljednjih godina jedan od europskih hot autora koji je za ovu priliku angažiran od vodeće nezavisne produkcijske kuće A24. 

Osim što je rasplet emotivno zahtjevno gledati, gledatelj je pod dodatnim pritiskom da i sam zauzme neki odnos prema temi filma, što uopće nije lako. Redatelj nam u tome, naime, nimalo ne pomaže.

Drama nije romantična razbibriga

On se pokazuje iznimno vješt u tome da nam prikaže slijed događaja s tipičnom nordijskom distancom, pregledno, trezveno i gotovo klinički hladno, a nama prepušta da se mučimo ne samo emotivno zahtjevnom pričom već i njezinom moralnom ambivalentnošću, no ipak ponajviše sa samima sobom. 

Na metarazini film se bavi i pripovijedanjem samim te nam ilustrira mogućnosti odabira narativa, perspektive i framinga. Kako je Kristoffer Borgli u tome i sam izuzetno vješt, tako je i rezultat koliko zanimljiv, toliko i zastrašujuć, jer nisu svi koji kontroliraju narativ skandinavski umjetnici, neki rade i u medijima.

U filmu iznimno glumački zahtjevnom upravo zbog spomenutih promjena u žanru i registru, i Zendaya i Robert Pattinson jako se dobro snalaze, no za razliku od Pattinsona kod kojega je pola posla umjesto njega odradila ekipa iz odjela za frizure i šminku te mu za svaku scenu uspjela kreirati novi način na koji će mu kosa stršati u zrak, Zendaya je dobila priliku za mnogo suptilniju i kompleksniju ulogu. Nije jednostavno povezati grijeh iz prošlosti njezinog lika sa sadašnjom gracioznošću, no upravo je to ono što ju i čini zanimljivom, a što je Zendaya uspjela uvjerljivo utjeloviti.

Shvatili ste već, Drama sasvim sigurno nije romantična razbibriga u stilu Notting Hilla, ali usprkos većim ambicijama i ozbiljnijoj temi, film nije ni težak ni neprohodan, dapače. Razlika je tek što se gleda više na način na koji gledamo triler, napeto i s grčem u želucu, umjesto opušteno i ležerno kao što gledamo romantičnu komediju. No, ne možemo reći da nismo bili upozoreni, sve je nagoviješteno već u naslovu. 

Ocjena: 4/5