Prednji i zadnji čučanj: Koji je učinkovitiji?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: 123RF
ČUČNJEVI su broj jedan kada je riječ o izgradnji mišićne mase donjeg dijela, a postoje dva osnovna tipa čučnjeva, prednji i zadnji.
Čučnjevima možete ojačati noge, razviti brzinu, unaprijediti odraz ili jednostavno povećati obim kako bi vam bolje stajale hlače i kako se ne bi gubila simetrija u odnosu na gornji dio tijela.
Međutim, za pravilno izvođenje čučnjeva morate se dobro namučiti.
Kada govorimo o prednjem čučnju, šipka se fiksira s prednje strane, na dio prednjeg ramena i zbog toga se mora pridržavati i rukama kako bi ostala fiksirana prilikom izvođenja vježbe. Prednji čučanj je vrlo težak i stvara problem većini vježbača pa ga zbog toga manje koriste.
Izvođenjem prednjeg čučnja do aktivacije dolazi u predjelu kvadricepsa, poznatog kao vastus medialis, odnosno unutrašnjeg dijela mišića koji kreće od koljena prema gore.
Zbog toga prednji i zadnji čučanj nisu isto i nisu vježbe koje mijenjaju jedna drugu, već za svaku trebate odvojiti vrijeme.
Zadnji čučanj je najpoznatija verzija čučnja, a izvodi se tako što vježbač šipku fiksira iza glave na svoj trapez, pridržavajući je rukama sa strana. Zbog čvrstine i širine trapeza, lakše je izvoditi ovaj tip vježbe, pa iziskuje manje razmišljanja o ravnoteži i pruža puni fokus na rad nogu i efikasnost vježbe.
Baš zbog toga se zadnji čučanj češće izvodi. I jedna i druga verzija čučnja aktiviraju iste mišiće, sve do donje pozicije, u čije spuštanje prednji čučanj ulazi jače aktivirajući spomenute unutrašnje dijelove kvadricepsa. Zadnja loža i gluteus jače se aktiviraju u položaju kada se uteg nalazi iza, a to je jedan od faktora koji ide u prilog zadnjem čučnju.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati