Foto: Index/Pixsell/Sanjin Strukić

IVANI PETROVIĆ žiri Hrvatskog novinarskog društva dodijelio je godišnju nagradu za televizijsko novinarstvo.

>> Novinari vraćaju nagrade HND-u zbog nagrađivanja huškačice Ivane Petrović

>> Ovo su ljudi koji su nagradili Ivanu Petrović i "mudžahedine povratnike iz Sirije"

Mario Sladić, Anka Bilić Keserović i Sabina Tandara Knezović ocijenili su njezino izvještavanje o presudi hercegovačkoj šestorci i samoubojstvu Slobodana Praljka vrhuncem televizijskog novinarstva u 2017. godini. Marijana Kranjec i Zoran Šprajc, preostali članovi HND-ova žirija, glasali su protiv i bili - preglasani.

Huškanje i mržnja

Nema smisla ovdje ponavljati što je sve Ivana Petrović izgovorila u višesatnom izvještavanju. Ni koliko su njezine riječi nanijele bola žrtvama osuđenih ratnih zločinaca, ni koliko je puta prešla granicu iz izvještavanja u huškanje, ni koliko je u njezinim riječima, njihovu tonu, bilo mržnje. Sve ste to mogli pročitati ako već niste toga dana pratili program Nove TV.

Peteročlani žiri zaključio je da se od 22 nominiranih za televizijsko novinarstvo baš Ivana Petrović istaknula izvrsnošću i zaslužila Mariju Jurić Zagorku. Njezin izvještaj iz Haaga je prema glasovima većine članova žirija bilo najbolje što je televizija u Hrvata ponudila prošle godine. Ako već među 22 nominiranih nisu mogli pronaći ništa bolje, mogli su, kao kolege iz radijskog žirija, nagradu ne dodijeliti.

Svidjelo im se nacionalističko pumpanje

Kojim su se kriterijima vodili zaista ne znam, kao što ne znam ni tko su bili ostali nominirani. No mogu pretpostaviti da im se baš svidjelo njezino nacionalističko pumpanje o nevino osuđenima za zločine u paradržavi koju su zvali Herceg-Bosna.

Pumpanje za kojim su posegnuli i brojni drugi novinari i koje se izrodilo u oltar na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, u sramotnu komemoraciju u dvorani Lisinski koju su pohodili i drugi osuđeni, a danas već slobodni zločinci, u još sramotniju minutu šutnje za zločinca koji je svojim samoubojstvom zadnjim dahom pljunuo na žrtve. I u prijetnje novinarima koji su se usudili reći ili napisati da je Slobodan Praljak zločinac, da su njegovi kolege iz Haaga zločinci i da se dobar dio Hrvatske identificirao sa zločincima

Nije nas bilo puno i neće nas biti puno

Nije nas bilo puno, ali bilo nas je dovoljno da nas se čuje. Kao što nas nema puno koji više ne želimo svoje Zagorke zarađene novinarstvom, a ne huškanjem. Zasad su je se odrekli Boris Pavelić, Drago Pilsel, Zinka Bardić, Ivan Kralj, Ljubica Letinić, Ernest Marinković i ja. Teško je odreći se najvećeg profesionalnog priznanja koje novinar u Hrvatskoj može dobiti. Bilo nam je podsjetnik da smo jednom nešto izvrsno napravili i da su kolege to prepoznali.

Sada je podsjetnik da ta nagrada ne vrijedi baš ništa. Da je mogu dobiti i oni koji su spremni raspirivati najniže strasti i slaviti zlo. Razumijem, međutim, i kolege koji svoje nagrade neće vratiti. I ne osuđujem ih niti mislim lošije o njima. Vjerojatno im brončane statue još nešto znače.

Nije prvi put da promaše, ali nikada nisu ovako

Nije ovo prvi put da mislim da neka nagrada HND-a nije došla u prave ruke. No ovoga puta došla je u potpuno pogrešne. I zato je ja i dio kolega više ne želimo. HND ih može preuzeti na našim kućnim vratima ili im ih možemo odnijeti, poslati poštom. Svejedno.

Neka ih pospreme u neki ormar ili bace u smeće. Da ih ne gledaju kao ogledalo u kojem odraz pokazuje koliko su srozali profesiju. Da ima nasljednika Marije Jurić Zagorke, vjerojatno bi zabranili da se nagrada i dalje zove njezinim imenom. To se HND-u uostalom već jednom dogodilo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala