MNOGI budući roditelji misle da nikad neće vikati na svoju djecu. Međutim, kako male slatke bebe odrastaju, tako počinju testirati vaše granice i strpljenje. To roditelje može gurnuti do ruba, ali umjesto vikanja možete iskušati neke taktike za koje stručnjaci kažu da djeluju poput čarolije.

Evo nekoliko korisnik savjeta:

1. Sjetite se da su mali

To se čini jednostavno, ali ponekad je teže nego što zvuči.

Sigurno već možete prepoznati što pojedina vrsta plača signalizira. Iako je pohvalno što razlikujete plač svog mališana, ne smijete zaboraviti na to da je ona ili on još uvijek nezrela, odnosno nezreo.

Čak i dok su mali, djeca mogu napraviti mnogo toga - penjati se, slušati priče, crtati i igrati se i komunicirati s vanjskim svijetom. Ako postanu nervozna, upamtite da su možda umorni ili ne znaju izraziti svoje emocije te ih pustite da uče na vlastitim postupcima.

2. Brojite

Vjerojatno ste čuli savjet kako roditelji broje djeci do deset i u tom vremenu daju djeci mogućnost da se smire. To možda i uspijeva, ali postoji još jedan trik koji dobro funkcionira.

Pružite im priliku da izmijene svoje ponašanje.

Na primjer, ako vaše dijete radi nešto što je protivno pravilima i neće prestati nakon ponovljenih upozorenja, možete početi brojati. Mogli biste reći nešto poput: "Nabrojat ću do tri, a ako se ne prestaneš penjati po namještaju, nema više igre."

Iako jednostavna, ova je strategija učinkovita jer djeluje na razini zrelosti mozga vašeg djeteta.

To im daje vremena da obrade situaciju. Ponekad zaboravljamo da je djeci potrebno dulje vremena da bi procesuirali informacije. 

3. Kontrola osjećaja

To, naravno, zvuči lakše nego što jest. Intelektualno znamo da djeca upijaju svaku riječ i radnju koju vide od nas.

Istraživanje je pokazalo da djeca, čiji roditelji pretjerano reagiraju na izljeve bijesa, imaju tendenciju porasta negativnog ponašanja s vremenom.

Drugim riječima, roditelji koji nisu pretjerano reagirali, već su umjesto toga kontrolirali osjećaje, pomogli su djeci da nauče tu vještinu. 

Važno je napomenuti da je ovo istraživanje provedeno među malom djecom u dobi od 18 do 27 mjeseci, kada su tantrumi vrlo česti.

Ono što nam govori jest da, iako su djeca u ovoj dobi sklonija temper tantrumima, uz vaše vođenje i emocionalno modeliranje, takvo ponašanje će brzo nestati.

4. Shvatite zašto vikanje ne djeluje

Razmislite o tome kako se osjećate kada druga odrasla osoba vikne na vas? Tužno? Prestrašeno? Ljuto? Sada te emocije pretočite u tijelo djeteta. Nije sjajno iskustvo, zar ne?

Studije pokazuju da ljudi bolje pamte riječi izgovorene neutralnim tonom od onih koje su izgovorene tužnim tonom.

Vjerojatno znate da je vikanje kontraproduktivno. Psiholozi su pokazali da se pojedinci, uključujući djecu, puno teže sjećaju stvari kada im je mozak preplavljen stresnim emocijama poput tjeskobe ili straha.

Zato kad viknete naredbu djetetu, malo je vjerojatno da će je izvršiti. Samo saznanje da vikanje nije djelotvorno moglo bi biti dovoljno za uzmete pauzu prije nego što izvršite verbalnu paljbu.

5. Uzmite vremena da se ponovo povežete

Baš kao i odrasli, djeca se ponekad loše ponašaju kad se osjećaju udaljenima ili nepovezanim s onima koji ih vole. 

Kada se posvađate s partnerom, osjećate li se spremni i sposobni dati sve od sebe na svom poslu? Vjerojatno ne, ista stvar je i kod djece.

Vikanje ne pomaže u osjećaju povezanosti, ali kvalitetno vrijeme pomaže. Jednom kada napetost prođe, korisno je provesti neko vrijeme s djetetom kako biste popravili vezu. 

Za razliku od odraslih, djeca možda nemaju verbalnu ili emocionalnu zrelost da kažu kako im treba vrijeme s vama. Igra je stvarno najbolji oblik ponovnog povezivanja s djecom.

Uz malo pažnje i strategije, vikanje ne mora biti dio vašeg roditeljskog repertoara.