HRVATSKA već godinama pokušava privući ulaganja u automobilsku industriju. Ipak, ti su pokušaji dosad, ako ne računamo rijetke izuzetke poput Rimac Automobila i proizvodnju dijelova za vozila, uglavnom ostali samo to - pokušaji i puste želje. Za razliku od Hrvatske, Slovačka je proteklih desetljeća uspjela privući velika strana ulaganja u automobilsku industriju, koja su tu zemlju učinila jednim od najvećih izvoznika automobila.

U Slovačkoj danas proizvodne pogone imaju Volkswagen, Peugeot, Kia Motors i Jaguar Land Rover. Paralelno s tim ulaganjima razvio se i niz domaćih proizvođača dijelova za automobile pa je automobilski sektor u Slovačkoj danas vrlo važna karika u gospodarskom lancu.  

I Slovačka je u drugoj polovici 90-ih bila u "tihoj izolaciji"

Prema dostupnim informacijama, automobili danas čine gotovo četvrtinu ukupnog slovačkog robnog izvoza, koji je, prema podacima UNCTAD-a, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda (UN) za trgovinu, investicije i razvitak, 2019. godine dosezao gotovo 90 milijardi američkih dolara. Usporedbe radi, ukupan je hrvatski robni izvoz te godine, prema podacima državne statistike, iznosio samo oko 17.1 milijardu USD, što znači da je bio otprilike pet puta manji od slovačkog izvoza. 

Već i taj podatak pokazuje kakav je iskorak napravila Slovačka, koja se 90-ih godina prošlog stoljeća nije pretjerano razlikovala od Hrvatske. Slovačka, doduše, nije imala rat kao Hrvatska, ali 90-ih je, kao i mi, bila u svojevrsnoj "tihoj izolaciji", s obzirom na to da su EU i svijet imali brojne zamjerke na autoritarnu vladavinu tadašnjeg premijera Vladimira Mečiara, koji je obilježio slovačku povijest u posljednjem desetljeću 20. stoljeća.

Doduše, za Slovačku ni u Mečiarovo vrijeme nisu bila zaključana vrata vodećih europskih i svjetskih institucija, ali Bruxelles i Washington su je ipak držali na čekanju, ne dopuštajući joj ulazak u EU i NATO dok se zemlja ne demokratizira. Vlasti u Bratislavi su stoga alternativu tražile u Višegradskoj skupini i Cefti, tranzicijskom bloku slobodne trgovine čiji su (s Poljskom, Češkom i Mađarskom) suosnivač, te u carinskoj uniji s Češkom, koja je preživjela "baršunasti" razvod Češke i Slovačke 1993. i održala se do ulaska obje zemlje u EU 2004. godine. 

Razvoj Slovačke potaknuo je ulazak u EU i eurozonu

Za razliku od Češke, koja je od članstva u Cefti jako profitirala, te su koristi u slovačkom slučaju bile nešto manje. Pravi vjetar u leđa Slovačka dobiva nakon što joj je 1999., poslije Mečiarova silaska s vlasti, Europsko vijeće dalo zeleno svjetlo za početak pristupnih pregovora, koji su u slovačkom slučaju trajali kraće od tri godine pa se zemlja 1. svibnja 2004. priključila Uniji kao dio najveće kompozicije zemalja koje je ikad ušla u EU. Takav rasplet događaja iznenadio je mnoge jer se samo koju godinu ranije kalkuliralo da Slovačka najvjerojatnije neće uspjeti uhvatiti taj EU-vlak, već da će čekati 2007. godinu i ulazak u EU u paketu s Rumunjskom i Bugarskom. No, bili su u krivu: Slovaci ne samo da su uspjeli razmjerno brzo pristupiti EU (i NATO-u) nego su se jako dobro i uklopili u način funkcioniranja Unije, postavši istodobno i prava ulagačka meka. 

Osim ulaska u EU, drugi događaj koji je Slovačkoj donio velike koristi, kažu ekonomisti, bilo je pristupanje eurozoni 2009. godine. Slovačka je postala članicom eurozone 2009. godine, u jeku tadašnje financijske krize, a pripadnost eurobloku natjerala ju je da dovede u red svoje javne financije. Vlasti u Bratislavi su, naime, morale postupno smanjiti proračunski manjak pa je on u 2019. godini, prema podacima Eurostata, iznosio 1.4 posto BDP-a, dok je javni dug iznosio 48.5 posto BDP-a. Obje brojke su, inače, u skladu s kriterijima iz Maastrichta. Naravno, koronakriza je teško pogodila i Slovačku, no za njene konkretnije učinke ipak će trebati pričekati konačne službene podatke. 

Postali su "tigar s Tatra" i imali najbrži ekonomski rast među srednjoeuropskim zemljama

Najprije kandidatura i pregovori o ulasku u EU, potom sam ulazak u Uniju i, na kraju, uvođenje eura predstavljali su okidače za uspjeh slovačke ekonomije. Tijekom 2000-ih godina Slovačka se u svjetskim ekonomskim krugovima isprofilirala kao "tigar s Tatra", a od 2001. do 2011. godine bila je zemlja s najbržim gospodarskim rastom i rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku među tranzicijskim državama Srednje Europe. 

Kako pokazuju podaci međunarodnih institucija, u pojedinim je godinama stopa gospodarskog rasta u prvom desetljeću 21. stoljeća dosezala i 10 posto, a u prosjeku se, izračunali su ekonomisti, kretala oko šest posto na godinu. U isto vrijeme Hrvatska je bezuspješno pokušavala postati "jadranski tigar".

Uveli su "flat tax" i tako privukli ulagače, smanjili nezaposlenost i povećali izvoz

Ekonomisti kažu da najviše zasluga za brz razvitak Slovačke u prvom desetljeću ovoga stoljeća imaju proreformske vlade ondašnjeg premijera Mikuláša Dzurinde. Za vrijeme njegova mandata, naime, Slovačka se okrenula reformama, ubrzanju privatizacije i privlačenju stranoga kapitala, kao i brzoj integraciji u euroatlantske strukture. 

U poreznoj politici, primjerice, Slovačka je 2004. godine uvela flat tax, jedinstvenu poreznu stopu od 19 posto za tri glavna poreza - PDV, porez na dohodak i porez na dobit. To je, među ostalim mjerama, privuklo ulagače pa je Slovačka ubrzo postala pravi magnet za ulaganja.  O mogućnosti uvođenja flat taxa tada se raspravljalo i u Hrvatskoj, ali dalje od rasprava nije se išlo. 

Iako je jedinstvena porezna stopa privukla ulaganja u slovačko gospodarstvo, vlada u Bratislavi je nakon devet godina morala odustati od nje. Demontaža flat taxa u Slovačkoj počela je 2013. godine, kako zbog stanja u proračunu tako i zbog nezadovoljstva dijela građana, posebno srednje klase iz koje su stizala upozorenja da nije pravedno istim poreznim stopama oporezivati siromašnije i bogatije članove društva. Stoga su kod poreza na dohodak uvedene dvije stope, kao i kod PDV-a, a u međuvremenu je povećana i stopa poreza na dobit. 

Jedinstvenu poreznu stopu su 2013. ukinuli, ali i dalje imaju manje porezno opterećenje nego mi

Unatoč tome, analitičari kažu da je uvođenje jedinstvene porezne stope u Slovačkoj u to vrijeme bio pun pogodak, s obzirom na to da je zemlja postala magnet za ulaganja, zbog čega je pala nezaposlenost, porastao je izvoz i ubrzao se gospodarski rast. No, čak i nakon napuštanja flat taxa, porezna presija u Slovačkoj je ostala znatno manja nego u Hrvatskoj i drugim usporedivim zemljama. Podaci eurostatističara, recimo, pokazuju da su ukupni prihodi od poreza i doprinosa u Slovačkoj 2019. iznosili 34.6 posto BDP-a, što je manje od prosjeka EU, koji je iznosio 41.1 posto, i manje od udjela poreznih prihoda u hrvatskom BDP-u, koji je iznosio 38.7 posto. 

Drugi adut Slovačke u privlačenju ulaganja bila je, kaže Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, razmjerno jeftina radna snaga. Podaci Hrvatske narodne banke (HNB) pokazuju da je razina prosječnih plaća u Slovačkoj sve donedavno bila manja nego u Hrvatskoj. Primjerice, dok je mjesečna prosječna naknada po zaposlenom  u Hrvatskoj 2004. godine iznosila nešto više od 1116 eura, u Slovačkoj je ona bila upola manja i iznosila je oko 587 eura. Razina plaća u Hrvatskoj i Slovačkoj otprilike se izjednačila tek u 2015. godini, a tek od 2017. Slovaci u prosjeku imaju veća primanja od Hrvata. U 2019. godini prosječna mjesečna naknada po zaposlenom u Slovačkoj je iznosila nešto više od 1583 eura, a u Hrvatskoj oko 1435 eura, pokazuju podaci HNB-a. Iz toga se može izvući zaključak da je rast plaća u Slovačkoj uglavnom pratio rast produktivnosti, što u Hrvatskoj, kako upozoravaju ekonomisti, nije bio slučaj. 

Slovačka je ulagala u razvoj gospodarske diplomacije, Hrvatska nije

Veliku ulogu u privlačenju stranih ulaganja u Slovačku, a time i u razvoju zemlje, imala je i gospodarska diplomacija. I to je područje u kojem je Hrvatska zakazala. Slovačka je imala koristi i od fondova EU, u čemu se Hrvatska također nije iskazala.   

Ipak, stručnjaci kažu da u cijeloj priči ne treba odbaciti ni okolnosti na koje ni mi ni Slovaci nismo mogli utjecati. Radi se, prije svega, o blizini Austrije, čija je prijestolnica Beč od Bratislave udaljena samo 50-ak kilometara. Dva je grada u Austro-Ugarskoj povezivao tramvaj, a njihova je povezanost danas takva da mnogi stanovnici Bratislave svakodnevno putuju na posao u Beč. Ukratko, Bratislava je nakon ulaska Slovačke u EU zapravo postala predgrađe Beča. Toga su se uoči ulaska u EU mnogi Slovaci bojali, ali pokazalo se da je korist bila obostrana, odnosno da su od EU-okvira profitirala oba glavna grada.

"Beč je jako blizu Bratislave, a život u Bratislavi je puno jeftiniji od života u Beču, pa ne čudi da mnogi žive u Bratislavi, a rade u Beču. I mentalitet Austrijanaca i Slovaka je sličan", ocjenjuje za Index Ivanov.

Dok se Češka okrenula Njemačkoj, Slovačka je uzor našla u Austriji 

Austrija je tako za Slovačku postala zemlja-model, baš kao što je za Češku to postala Njemačka. Naravno, to ne znači da u Češkoj nisu jaki i austrijski utjecaji, kao što je, uostalom, i u Slovačkoj jak njemački utjecaj i njemački kapital. Štoviše, dolazak automobilskih divova u Slovačku značio je i jače povezivanje slovačkih tvrtki, posebno onih čija je proizvodnja vezana uz automobilsku industriju, s njemačkim kompanijama. 

"Slovačka je, baš kao i Češka, bliža Njemačkoj i Austriji, a to znači i jezgri EU. Osim toga, ima i dulju industrijsku tradiciju od Hrvatske. Mi na stvari gledamo iz perspektive bivše Jugoslavije, koja je bila otvorenija i liberalnija zemlja od nekadašnje Čehoslovačke. No, kada je pao Berlinski zid, kapital je odmah i pohrlio u zemlje iza nekadašnje Željezne zavjese, za njega je to bilo novo veliko tržište koje mu je 45 godina bilo zatvoreno. S druge strane, mi smo i ranije bili poznati tvrtkama sa Zapada, a 90-ih smo se ionako bavili drugim problemima. I to je jedan od razloga zašto je Slovačka, kao i druge zemlje u okruženju, privukla velika ulaganja i imala brz i velik rast. Jednostavno su iskoristili priliku. Naravno da je i provedba reformi u tome pomogla", objašnjava za Index makroekonomist Goran Šaravanja. 

Slovačko je društvo spremnije na promjene od hrvatskog

Uz to, slovačko je društvo, upozorava Ivanov, otvorenije za promjene od hrvatskoga. Slovačka je uređena država, a mentalitet ljudi je srednjoeuropski i skloniji prihvaćanju promjena. Taj društveni kapital privukao je i ulagače.

"Slovaci su otvoreniji prema novim idejama i nastoje na stvari gledati pozitivno. Njih je približavanje Zapadu fasciniralo i poticalo, dok smo mi i u bivšoj državi bili izloženi zapadnim utjecajima. Osim toga, tamo je korupcija manji problem nego u Hrvatskoj. Pored toga, dulje su od nas u EU, a uveli su i euro", napominje Ivanov. 

Slovačka je danas razvijenija od Hrvatske i brojnih drugih zemalja u tranziciji

Rezultat takvog razvitka je da Slovačka danas spada među najrazvijenije tranzicijske zemlje, a svakako je razvijenija od Hrvatske. Prema podacima Eurostata, BDP po stanovniku, iskazan u paritetu kupovne moći, u Slovačkoj je 2019. iznosio 70 posto prosjeka EU, dok je u Hrvatskoj iznosio 65 posto Unijina prosjeka. 

Slovačka danas ima i veći nominalni BDP po stanovniku. Prema podacima međunarodnih institucija, BDP per capita u Slovačkoj 2019. godine je iznosio oko 20.000 USD, dok je u Hrvatskoj bio nešto manji od 15.000 USD. Još ne tako davno po tom pokazatelju razvoja bili smo otprilike rame uz rame sa Slovacima. 

Koronakriza i Hrvatsku i Slovačku stavlja pred nove izazove 

Koronakriza je i Slovačku i Hrvatsku stavila pred nove izazove. Hrvatska je, zbog prevelike ovisnosti o turizmu i ostalim uslugama, jedna od najvećih žrtava krize izazvane pandemijom koronavirusa. No, okruženje se mijenja i za Slovačku jer je kriza prilično uzdrmala  automobilsku industriju, a otvoreno je i pitanje kako će se promjene u industriji automobila odraziti na Slovačku u budućnosti. 

"Za Hrvatsku je važno da zadrži sadašnju putanju ulaska u eurozonu i Schengen, kao i da  provodi reforme i pokuša privući što više stranih ulaganja", zaključuje Šaravanja.