POTRAGA za dobrim gablecom nikad ne staje, a pogotovo sad kad su gablece uveli apsolutno svi, ali koštaju i do 15, 20 eura za porciju. Time gableci gube svoju bit, a to je radnički obrok, za najesti se za sitnu lovu. Dakako, nije da svi u današnje doba radimo teške fizičke poslove, ali pojesti nešto konkretno nikad neće dosaditi.

Baš se danas i nama jelo nešto takvo, a već sto godina od svih koje znamo i ne znamo slušamo kako moramo otići u Šuman. I eto nas konačno u zagrebačkom Vrapču, na adresi Kožinčev put 2, kamo već više od pola godine (otkad smo čuli za njih) odlazimo sutra.

Rade od ponedjeljka do subote, od 9 ujutro do 7 navečer, a nedjeljom su zatvoreni. Na meniju su klasici poput graha i fileka kojima se jako ponose, kao i razna tipična, domaća jela, od telećeg pečenja, variva od leće, čobanca, janjeće kalje. Ima i par tortilja i sličnih kreacija, ali na njih se nećemo obazirati.

Stigli!

Imaju veliki parking, a restoran, to jest, kako ga oni zovu - ognjište, ogroman je, rascjepkan na nekoliko dijelova, od zatvorene terase do unutarnjeg dijela kod kamina (ne znamo je li samo improviziran ili u funkciji, nije radio sad), pa šanka, gdje blagovaonica ide do kuhinje.

I nemojte očekivati neke luksuze - to je old school gablaona, s hrpom ljudi, hrpom stolova, lamperijom po stropu, pokojom hrvatskom zastavom i dosta gužve i, da se ne lažemo, od gužve na prvu malko nervoznim zaposlenima. No dobro, nije ništa prestrašno. 

Svaki dan nude gablece, i to dosta njih, no ako ne dođete na vrijeme, nećete moći birati. Kažu nam poznanici da je najpametnije doći oko 11, tad još svega ima. Mi smo došli oko pola 2 popodne i nije bilo puno biranja, ali od toga što se nudilo najviše nam se sviđao grah s kobasicom i suhim mesom. Šest eura porcija, prodano!

"Dvoje ljudi, šest porcija"

Kako to zna biti u dobrim svratištima, porcija nije za tek jednu osobu, a tako je i ovdje. Dvije porcije graha koje smo dobili su za dobru četvoricu, ako ne i više. Grah je klasika - gušći, umjereno slan, nimalo ljut, bez nekih iznenađujućih dodataka. Kobasica je neka u tipu domaćih kranjskih, suho rebro mekano. Veliki plus je domaća, gusta pogača s tvrđom, hrskavom koricom. 

Sve skupa platili smo 21 euro. Dakle, dvije porcije graha, jedna kobasica, komad suhog mesa, zelje-salata i mineralna. Za današnje prilike fina cijena, a hrana uredna - doslovno ono što se očekuje od jednog old school, jeftinog gableca.

Što vi kažete, jeste li ikad jeli ovdje? Bilo da jeste ili niste, svakako nam u komentarima napišite i gdje da idući put odemo i pojedemo jeftini gablec, u Zagrebu ili van Zagreba.