PRIVRŽENOST najlakše možemo opisati kao određenu vrstu emotivne povezanosti, a kod djece to je najčešće veza s njegovim roditeljima. Poremećaj privrženosti je stanje koje se u većini slučajeva dijagnosticira u najranijoj dječjoj dobi, uglavnom do pete godine života. Kako objašnjavaju psiholozi, postoje dvije vrste poremećaja privrženosti kod djece, a to su poremećaj reaktivne privrženosti i dezinhibirani poremećaj privrženosti.

Iako uzroci ovog poremećaja mogu biti raznoliki zbog čega ih je ponekad iznimno teško na vrijeme prepoznati, u većini se slučajeva javljaju kada je dijete zanemarivano ili jednostavno ne dobiva dovoljno ljubavi od roditelja koju bi dijete moralo dobiti dok je još malo.

Poremećaje privrženosti nije uvijek lako prepoznati zbog njegovih specifičnih simptoma, naročito kada je riječ o malom djetetu, ali neki od znakova podrazumijevaju:

• probleme u izražavanju ljutnje
• nedostatak kontakta očima
• traženje naklonosti od stranaca
• teško kontroliranje vlastitih emocija ili ponašanja
• nedostatak naklonosti prema roditeljima.