Ovdje se jede kao da je mama skuhala, a i jeftino je
SVATKO od nas voli tu i tamo pogledati neku romantičnu komediju, priznali vi to ili ne. U njoj uvijek postoji neki kvartovski kafić ili restoran koji drži karizmatični vlasnik/ca. Ondje se svi osjećaju kao doma, sve je fino, svi se znaju i razgovaraju i sretni su dok su tamo.
Upravo takav dojam je na nas ostavio zagrebački Pithos (Ulica Jurja Žerjavića 7). Već smo ga neko vrijeme željeli posjetiti, ali se dogodilo da je to izvan njihovog radnog vremena ili izvan našeg dnevnog plana i programa. Jednog petka, relativno nedavno, konačno smo otišli u Pithos na gablec.
Iako već od 10 ili 11 ujutro imaju u ponudi dnevni quiche ili pitu, u pola 12 kreću gableci. Tog petka na meniju su bile četiri stvari, juha od rajčice, rižoto s lignjama, tjestenina s lososom i orzoto s kozicama.
"Petak je, obavim tu sve i idem na vrt, treba okopati rajčice da imam za juhu", govori gazdarica gostima u prolazu dok nosi tko zna koliko tanjura u punom gasu.
Neviđena atmosfera
Sjeli smo unutra jer na terasi minutu nakon pola 12 više nije bilo slobodnog mjesta. Nije to posebno uređen prostor, ali je atmosfera odlična. Svi u petoj brzini, a kako i ne bi bili kad ljudi samo naviru, no unatoč tome dobro raspoloženi.
Naručili smo juhu od rajčice (3.70 eura) i quiche od tikvica (2.65 eura) jer nam se baš jelo nešto osvježavajuće i kiselkasto. I baš nam se svidjelo - bilo je vrlo ukusno, taman začinjeno, toplo, kao fini ručak kod mame. Probali smo i pite (komad po 2.30 eura), imali su sirnicu i zeljanicu. S kupovnim su korama, no kupili bismo ih opet, fino su složene.
Poanta cijele priče
Ono što nas je primarno oduševilo u Pithosu nije hrana, već atmosfera. Pravi su dokaz da u ovom užurbanom i pomalo hladnom svijetu u kojem živimo postoji mjesto gdje se i stranci osjećaju kao doma. Vratit ćemo se u Pithos i jedva čekamo.