DUGO JE u fokusu javnosti bila priča o Adrijani Cvrtili, zviždačici koja je prijavila korupciju u gradskoj tvrtki u kojoj je bila direktorica. Čini se da bi njezina priča ponovno mogla "zaživjeti" jer je Cvrtila ovih dana podnijela prijavu za obavljanje nadzora nad poslovanjem Općinskog suda u Kutini.

Cvrtila smatra da njezine slučajeve sudovi namjerno mjesecima rastežu i s njima odugovlače, a upozorava i na nedostatak sudske prakse po pitanju slučajeva kao što je njen. U razgovoru za Index otkrila je kako smatra da danas postoji velik broj ljudi koji je prisiljen provoditi kaznena djela koja im naređuju nadležne osobe iz utjecajnih političkih sfera.

Otkrila nam je tužbe koje je njena bivša tvrtka podnijela zbog nje, samo kako bi joj se, kaže - osvetili. Naime, ispričala nam je da je Eko Moslavina tužila Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje za nadoplatu plaće na koju je imala pravo za vrijeme skrbi o bolesnom djetetu.

Iako se zadnje dvije godine suočava s diskriminacijama i optužbama s brojnih strana, prvenstveno onih političkih, kaže da se nije pokajala što je u javnost iznijela optužbe na temelju kojih je sadašnji gradonačelnik proveo četiri mjeseca u zatvoru.

Trenutno ste nezaposleni. Čime se bavite?

Nezaposlena sam od 2021. kada sam pokrenula prvu tužbu za zaštitu prijavitelja nepravilnosti zbog opoziva s mjesta direktorice i čekam ishod po tri sudska spora. U jednom se radi o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i tu sam tužbu pokrenula jer je moj opoziv s mjesta direktorice izvršen 9.12.2021. nakon što sam u srpnju 2021. prijavila vanjsku nepravilnost pučkoj pravobraniteljici i podnijela kaznenu prijavu USKOK-u.   

Druga tužba vezana je za nadomještaj ugovora u radu jer sam kao direktorica imala ugovor o radu direktora prema kojemu nisam imala nikakve povlastice. Sve što sam u tom ugovoru htjela je da nakon opoziva s mjesta direktorice ostanem raditi u toj tvrtki jer sam u njoj bila zaposlena od 2008. godine.

Treća tužba je prema Trgovačkom sudu jer je opoziv bio čin osvete nakon mojih prijava USKOK-u i pučkoj pravobraniteljici. Članovi uprave svoja prava potražuju na trgovačkim sudovima.

Ovu tužbu sam izgubila zato što sutkinja nije uzela u obzir članak 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji kaže da su svi akti koji su doneseni iz osvete bez pravnog učinka. Uvjerena sam da sam prvi ovakav slučaj toj sutkinji pa da se možda nije ni snašla, jer nema dovoljno sudske prakse oko zaštite prijavitelja nepravilnosti, ali odluka je pravomoćna i sada je predmet povodom moje žalbe na Visokom trgovačkom sudu RH. 

Jako je teško biti nezaposlen i boriti se protiv političara jer oni raspolažu javnim novcem i njime plaćaju odvjetnike, a mi koji ih prijavimo i ostanemo bez posla prepušteni smo sami sebi.

Udruga Pomak, koju sam osnovala, borila se za promjene kada su prošle godine bile izmjene Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Smatram da svi prijavitelji nepravilnosti trebaju imati pravo na besplatnu primarnu i sekundarnu pravnu pomoć bez imovinskog cenzusa jer je trenutno, sukladno Zakonu o besplatnom pružanju pravne pomoći, to omogućeno isključivo uz cenzuse.

Imala sam devet tužbi za klevetu, a tužili su me za govorenje istine. Te su tužbe nepravomoćno odbačene upravo zbog EU Direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije. Također su me prijavili zbog snimanja, što je isto tako odbacilo Državno odvjetništvo jer se radilo o javnom interesu koji je pretežitiji od zaštite privatnosti.

Dok ste bili direktorica Eko Moslavine, izašli ste u javnost sa snimkama razgovora 2021. godine. Surađivali ste tada s predsjednikom Gradskog vijeća Davorom Kljakićem te razotkrili namještanje zapošljavanja u tom poduzeću. Priznali ste da ste morali zapošljavati i zadržati u radnom odnosu članove HSLS-a i HDZ-a. Trebale su vam dvije godine da istupite u javnost. Što vas je nagnalo na istup?

Ja sam 2017. godine, kao zaposlenica tvrtke ispred HSL-a, bila predložena za direktoricu tvrtke. Nakon toga me Davor Kljakić, predsjednik HSLS-a, učestalo nazivao i tražio da radim nezakonitosti. Od mene se tražilo da držim zaposlenima radnike koji nisu imali što za raditi. Na primjer, ukine se jedan dio procesa radi nekakvih dozvola koje Eko Moslavina tada nije imala i višak radnika se nema gdje rasporediti, ali su ti radnici bili povezani s politikom pa se od mene tražilo da ostanu raditi iako posla za njih nije bilo.

Tražili su od mene da učestalo činim razne nepravilnosti koje su sadržaj moje kaznene prijave. Davor Kljakić mi je učestalo govorio da ga moram slušati i raditi kako nalaže politika, da ne mogu voditi firmu kao da je moja, nego kako to politika traži od mene, da neću nigdje naći posao ako neću slušati, da je Zlatko Babić lud zbog mojeg neslušanja, da im remetim koaliciju i buduće izbore. 

Dolaskom na mjesto direktorice, radilo se jako puno i bila sam okupirana poslom pa ispočetka nisam doživljavala te pritiske.

Onda sam postala svjesna jer sam uvidjela da sam svaki put prilikom traženja gradonačelnika Kutine i tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Kutine da nešto napravim u problemima i moram naći način kako da postupim. Jedna osoba me savjetovala da si sve to bilježim.

Zato sam uvijek sve stavljala pred skupštinu tvrtke, a zahtijevalo se da se sve vodi usmeno. Nitko, naravno, ne bi takve zahtjeve slao mailom. Kako su pritisci bili sve veći, došla sam iz nemoći na ideju da sve to snimim jer više nisam znala što činiti. 

Da sam bila kalkulant, možda bih im pomrsila planove da postanu to što danas jesu. Naprosto više nisam mogla. Pukao mi je film. Trpjela sam i šutjela, prijetili su mi da nigdje neću naći posao. Kutina je jako mali grad i bila sam svjesna da ako se zamjerim politici neću moći naći posao.

Borila sam se sama sa sobom jer sam tom prijavom izgubila materijalnu sigurnost i svoj duševni mir. Ako vi od mene tražite da zadržim radnika u radnom odnosu, da povećam plaću ili zaposlim sina predsjednika Gradskog vijeća i ja to napravim, onda me tjerate da činim nepravilnosti.

Bilo mi je jako teško odlučiti se na takav korak. Jednog dana sam rekla da je sada dosta i da ću sve prijaviti pa što bude. Nije bilo plana, već je došlo do točke pucanja moje tolerancije.

Sve skupa je bilo teško i znala sam da imaju dobru političku poveznicu, a to je Dražen Bošnjaković. On je kutinski punac, njegov sin je oženio kćerku predsjednika HDZ-a u Kutini i pročelnika za financije u Gradu Kutini, a on je i bivši ministar pravosuđa, dok mu žena radi na županijskom zagrebačkom sudu. To je sve jedna povezana hobotnica. Zato je kod mene bilo puno straha za odvažiti se na takav korak.

Kako je vaša okolina reagirala na istup? Što su vam rekli kolege iz Eko Moslavine?

Od svoje obitelji sam dobila bezgraničnu podršku. I dan danas mi se javljaju ljudi i traže pomoć. Od zaposlenika Eko Moslavine nisam dobila gotovo nikakvu podršku jer su nepravilnosti koje sam prijavila bile vezane isključivo za dio zaposlenih u toj tvrtki.

Spomenuli ste da se vaši sporovi odugovlače. Što mislite, zašto?

Predsjednica Općinskog suda u Kutini zadužena je za oba moja spora, i to spora radi zaštite prijavitelja nepravilnosti i spora za nadomještaj ugovora o radu, i zavlačila me godinu i pol dana pod izlikom nepravomoćnosti odluka o privremenim mjerama u tim sporovima, a Zakon o zaštiti prijavitelja (koji je Lex specialis) člankom 25. kaže da se radi o hitnom postupku koji se mora rješavati brže od ostalih predmeta.

Ona u godinu i pol dana nije sazvala niti jedno glavno ročište, čime je prekršila članak 25. tog zakona. Zbog toga sam podnijela zahtjev za stegovni postupak protiv predsjednice Općinskog suda u Kutini koji sam uputila i Vrhovnom sudu i nadležnom županijskom sudu u Sisku te prijavu Sudačkom vijeću nadležnog suda radi utvrđenja kršenja kodeksa sudačke etike.

Uz to sam u prijavi koju sam podnijela napisala i da ukazujem i na članak 6. istog zakona koji kaže da su svi akti koji su doneseni iz osvete ništavni, što smatram da se upravo treba primijeniti u mojim predmetima na sudovima. Za sada nisam dobila nikakve povratne reakcije, ali ću svakako biti uporna i inzistirati na postupanju. 

Postoje i tri prekršajna postupka koje je podnio Državni inspektorat protiv Eko Moslavine i jedan koji sam ja prijavila, a to je da moj poslodavac, dakle direktor Eko Moslavine, nakon mog opoziva nije prestao s osvetom prema meni jer mi nakon opoziva nije omogućio sukladno ugovoru o radu direktora da ostanem raditi u tvrtki te su išli korak dalje pa je to radno mjesto ukinuto u sistematizaciji, što je kažnjivo sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

Bila sam prije par dana na prvom prekršajnom ročištu po nekom drugom pitanju na Općinskom sudu u Kutini (prekršajni odjel) kada sam saznala da je odmah iza toga upravo to drugo ročište zbog nastavka osvete prema meni. Rekla sam sucu Prekršajnog suda da želim kao oštećenik sudjelovati u tom postupku, na što mi je on rekao da zakonski nemam pravo na to.

Sa svojom odvjetnicom pronašla sam uporište u članku 116. Prekršajnog zakona na temelju kojeg sam imala puno pravo sudjelovati na tom ročištu kao oštećenik i zbog toga sam podnijela prijavu Ministarstvu pravosuđa i pravosudnoj inspekciji. 

Kritizirali ste gradonačelnika Kutine Zlatka Babića koji je javno priznao da je primao plaću za vrijeme boravka u zatvoru.

Gradonačelnik Kutine je na upit gradskog vijećnika je li primao plaću za vrijeme boravka u zatvoru odgovorio potvrdno te je rekao kako ne smatra da je time ikoga oštetio. Po meni je to skandalozno jer on uopće ne vidi problem u tome, a zakon mu omogućava da za vrijeme boravka u istražnom zatvoru prima plaću.   

Mi obični zaposlenici, kada četiri mjeseca ne bismo došli na posao, ne da ne bismo dobili plaću već bismo dobili otkaz. Smatram to nepravednim, ali kod nas su takvi zakoni. I drugi akteri su ostali na svojim radnim mjestima. Bivši predsjednik Gradskog vijeća je nakon afere izbačen iz HSLS-a i više nije predsjednik Gradskog vijeća, ali i dalje radi na izmišljenom mjestu u Hrvatskim željeznicama, što je upravo utvrdio i o tome pisao novinar Ivan Pandžić 2021. godine. Potpredsjednik Gradskog vijeća je i danas potpredsjednik. Četvrti radnik je i dalje u Eko Moslavini i još je uz to dobio povišicu.

Kakva su vaša iskustva s nadležnim institucijama u zadnje dvije godine?

Prilikom suradnje s policijskim službenicima i USKOK-om bila sam jako zadovoljna jer su zaista profesionalni. Kada sam došla u ralje sudstva, nastao je moj pakao. Hrvatsko sudstvo je trulo, njihova poruka građanima je: "Ako progovoriš, uništit ćemo te financijski i psihički. Šuti, radi i trpi i ne prijavljuj nepravilnosti."

To bi trebao biti slogan naše vlade. Ja sam živući primjerak da je Zakon o zaštiti prijavitelja samo mrtvo slovo na papiru i na sudu, u praksi, on uopće ne funkcionira. Postupci su dugotrajni, pokušavaju se na sve moguće načine podnositi nekakve čudnovate tužbe.

Eko Moslavina je tužila HZZO jer vam je omogućen dopust zbog skrbi o bolesnom djetetu.

Ja sam majka djeteta koje ima problem sa zdravljem i kada sam nakon tužbe imala kratku privremenu mjeru, imala sam mogućnost privremeno raditi u Eko Moslavini, ali mi je privremena mjera ukinuta.

Moj suprug radi, prima plaću i zakonski se smatra da meni posao i plaća ne trebaju prema Ovršnom zakonu i zato sam izgubila privremenu mjeru rada. Kada sam pod privremenom mjerom koristila dopust za njegu (pravo na rad s polovicom punog radnog vremena) djeteta, Eko Moslavina je išla toliko daleko da su tužili HZZO jer mi je omogućio korištenje tog dopusta i sada su pri Upravnom sudu na sporu zbog toga. Naravno da sam osjetljiva na to jer kada imate dijete s određenim zdravstvenim problemima, imate pravo koristiti taj dopust.  

Tu se vidi sva njihova osveta jer Eko Moslavina od toga nema ništa. Ako sam ja radila i primala plaću za pola radnog vremena, a ostatak kao nadopuna do potpune plaće je plaćao HZZO, Eko Moslavina ne treba nikoga tužiti jer nisu ništa izgubili. To je čisti dokaz njihovog političkog gnjeva i osvete prema meni.

Trenutno ste aktivni u udruzi Pomak koju ste osnovali upravo kako biste pomogli prijaviteljima nepravilnosti. Kako napreduje taj rad?

Ljudi se i danas javljaju i nude pomoć. Osnovala sam udrugu Pomak prije godinu i pol dana i pomažemo prijaviteljima nepravilnosti. U godinu dana smo proveli dva projekta i sada smo aplicirali još tri nova EU projekta i svi oni vezani su za stvaranje pozitivnijeg i poticajnijeg okruženja za prijavitelja. U Hrvatskoj nam nedostaje praksa oko prijavitelja nepravilnosti i više informacija.

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti treba mijenjati i omogućiti zviždačima pravo na besplatnu primarnu i sekundarnu pravnu pomoć bez imovinskog cenzusa, Fond za zviždače koji bi isplaćivao naknadu dok traju sudski postupci. Osnovni cilj udruge Pomak je pomoći ljudima koji su se našli u situaciji kao ja.

Ljudi se javljaju za pomoć imenom i prezimenom, često je vezano za nepravilnosti, najčešće na poslu.

Mislite li da ćete se vratiti na posao? Biste li mogli, s obzirom na sve, ponovno raditi u Eko Moslavini?

To je jako teško pitanje zato što sam jako voljela taj posao od samog početka. Područje gospodarenja otpadom je bio moj prvi posao u kojemu sam dala cijelu sebe. Voljela bih ponovno raditi posao vezan uz to. Međutim, mislim da u ovoj političkoj klimi u Kutini ne bi bilo dobro za mene da se vratim ponovno u to okruženje. Tako da za sada pravi odgovor na to pitanje ne mogu znati jer sve ovisi o politici.  

Lokalni izbori su za dvije godine. Kakva je politička klima u Kutini? Ljudi vjerojatno znaju za vas.

Ljudi koji me sretnu, osim ovih koje sam prijavila, tapšaju me i izražavaju mi podršku. I dan danas mi prilaze nepoznati ljudi i čestitaju mi. Jučer mi je u Domu zdravlja jedan branitelj rekao da je stradao u ratu i dan danas ne zna zašto se borio za ovu državu, ali da mi zahvaljuje što sam prijavila nepravilnosti u Kutini.

Smatrate li da su ljudi uplašeni i da ima jako puno onih koji su bili u istoj situaciji kao vi, ali se boje istupiti? 

Ljudi se boje istupiti jer vide što će izgubiti. Kada pogledate moj slučaj, vidite osobu koja je izgubila posao i prihode jer je prijavila nepravilnost. Zato većina ljudi bira šutnju. Mislim da je strah ključan jer će politika napraviti sve da uništi čovjeka. Smjestili bi oni otkaz i mom suprugu, ali on radi za stranu tvrtku pa mu ne mogu ništa.

Može li se reći da onda institucije, u prvom redu sudovi, odugovlačenjem vaših postupaka šalju jasnu poruku drugim potencijalnim zviždačima?

Sigurno. No razlog tomu je i manjak sudske prakse. Primjerice, na Visokom trgovačkom sudu sam se obratila podneskom zašto moj predmet stoji na sudu šest mjeseci, a radi se o hitnom postupku. Vraćen mi je dopis u kojemu piše da moram čekati svoj red jer nisam hitan predmet.

Nakon što sam im ponovno pisala podnesak u kojemu sam se pozvala na članak 28. Zakona o zaštiti prijavitelja po kojemu je moj slučaj hitan, onda su mi sa suda odgovorili da je to točno i da je određen rok od trideset dana za donošenje presude. Ne želim nikoga uvrijediti, ali vidim da se ne snalaze u mojim predmetima zbog manjka sudske prakse u Hrvatskoj.

Jeste li u međuvremenu tražili novi posao? 

Zaokupljena sam volonterskim radom u udruzi, ali imam planove možda u budućnosti zaposliti se kroz projekte jer više ne mogu živjeti bez plaće i čekati da se netko smiluje i donese pravomoćnu presudu. 

Kada gledate u budućnost, kako zamišljate okončanje ove afere? Smatrate li da će njezini akteri biti kažnjeni?

Nezadovoljna sam činjenicom što na Županijskom sudu u Zagrebu do danas nije potvrđena USKOK-ova optužnica koja je podignuta 9. siječnja 2023. Prije par tjedana se iz meni nepoznatih razloga otkazalo ročište za potvrđenje optužnice, a novo nije sazvano. Mislim da neće biti osuđeni do sljedećih lokalnih izbora.

Ljudi takvog morala će se opet prijaviti na izbore kao nezavisni ili kao dio neke stranke i opet će svojom ucjenjivačkom politikom vršiti pritisak kako bi nekoga zaposlili ili nekome pogodovali. Nemam previše nade da će se u Kutini nešto značajno promijeniti.

Kada sve sažmete, biste li, s obzirom na sve što ste prošli, danas postupili drugačije i prešutjeli nepravilnosti ili svoj istup ipak smatrate vrijednim? 

Ne bih prešutjela i opet bih ponovila sve isto bez obzira na to što imam teških dana. Voljela bih da moj postupak ohrabri ljude i da bude više istupa i prijava jer se društvo općenito u Hrvatskoj premalo buni. Šutnjom ne stvaramo promjene i ljude bi trebalo poticati na što više istupa. Šutnjom i komentiranjem na Facebooku nećemo ništa promijeniti.

Meni je svejedno koja je politička opcija u pitanju, ali svakako ću u suradnji sa saborskim zastupnicima koji će htjeti surađivati s udrugom Pomak, čija sam predsjednica, i u skladu s europskom direktivom pokušati osigurati besplatnu pravnu pomoć bez imovinskog cenzusa za sve prijavitelje nepravilnosti te osnivanje Fonda za zviždače, koji bi pomogao ljudima da premoste razdoblje u kojemu ostanu bez posla. To je ono za što će se udruga progresivno zalagati.

Jeste li preko udruge već surađivali s nekim političarima?

Tijekom zadnjih izmjena zakona u veljači prošle godine surađivala sam s oporbenim strankama, dok pozicijske stranke nisu bile voljne surađivati s Pomakom. Surađivali su tako gotovo svi oporbeni saborski klubovi i uspjeli smo promijeniti neke dijelove Direktive, na primjer da se poslodavci barem prekršajno kažnjavaju zbog osvete te da nadležnost sudova za prijavitelje nepravilnosti ide s pozicije s koje je prijavljena nepravilnost.

Primjerice, bila sam članica Uprave pa bih, prema starom Zakonu o zaštiti prijavitelja, trebala ići na Općinski sud, a ne na Trgovački sud. Također ćemo se založiti za pružanje psihosocijalne pomoći koja je i predviđena novim zakonom, a ministar taj pravilnik evo više od godinu dana nije donio niti se išta zna o tome u javnosti.

U petak ste imali ročište povodom tužbe za zaštitu prijavitelja na Općinskom sudu u Kutini, kako je to prošlo?

Da. Ročište je održano povodom tužbe za zaštitu prijavitelja na Općinskom sudu u Kutini. Svjedočila su četiri svjedoka koje je predložila Eko Moslavina d.o.o. Bilo je jako teško slušati neistine od troje svjedoka, dvoje iz redova HDZ-a iz Gradskog vijeća Kutina i jednog pročelnika iz HSLS-a, zato što su to činili kako bi sačuvali sebe i svoje radne pozicije.

Možda zvuči naivno, no ti ljudi su do prije par godina glumili prijateljstvo i dobar poslovni odnos sa mnom, a danas su na sudu bili spremni govoriti neistinite podatke o razlozima mog opoziva s mjesta direktorice samo kako bi sebe spasili. Kada sam došla kući, prvo sam se dobro isplakala, a nakon toga sam zapravo shvatila da dok god je HDZ, s partnerima, na vlasti, vladat će ovakvi sebični ljudi poput njih danas. To su ljudi koji su spremni govoriti netočne podatke, spremni uništavati druge osobe da bi ostali "u foteljama" i kako je rekao Stipe Petrina: "Dok HDZ ne umre, Hrvatska neće živjeti."