DINAMO je u 2. kolu Konferencijske lige izgubio u Prištini od Ballkanija 2:0 i tako doživio vjerojatno najsramotniji poraz u novijoj povijesti i jedan od najsramotnijih uopće. Da na početku odmah riješimo jedno - to nije podcjenjivanje odlično organizirane momčadi Ballkanija koja na stadionu Fadil Vokrri nije izgubila nijednu europsku utakmicu. To je bolna šamarčina koju si je Dinamo sam opalio.

Gubio je Dinamo od Skenderbeua, Temišvara, Astre i sličnih, ali to nije ni blizu debaklu koji je doživio na Kosovu. Reklo bi se da si klub Dinamova renomea to ne smije dopustiti, ali to je mantra za koju u Dinamu više nema mjesta jer to više nije ni sjena velikoga kluba i velike momčadi.

I nema smisla upirati prstom u jednu osobu. Za stanje u kojem se Dinamo trenutačno nalazi, a to je pet bodova minusa za Hajdukom i epski poraz na Kosovu, krivi su svi, od igrača, preko trenera do ljudi koji su ovu momčad slagali.

Bez šanse u dvije utakmice

Dio krivnje za poraz od Hajduka i Ballkanija, protiv kojih Dinamo u 180 minuta nogometa nije složio nijednu pravu šansu, sigurno ide na dušu Sergeju Jakiroviću. Dinamov nivo igre drastično je pao, postao je bezopasan i sterilan čemu sigurno u prilog ide i činjenica da je u Prištinu došao bez Petkovića, Ristovskog, Ljubičića, Špikića, s poluspremnim Baturinom i ozlijeđenim Drmićem.

Reklo bi se da Dinamove rezerve moraju biti u stanju pobijediti Ballkani, ali to je daleko od istine, otprilike isto onoliko koliko je Dinamo bio daleko od boda na Kosovu. Za to nije kriv Jakirović, nego ljudi koji su imali čitav ljetni prijelazni rok da nađu, izmisle igrače s kojima se Dinamo neće sramotiti na Kosovu.

Jer, kad mu se ozlijede glavni igrači, Dinamo s pričuvnim sastavom izgleda ovako kako je izgledao u Prištini. Nije fer upirati prstom u Mihajličenka ili Boška Šutala koji su igrali kriminalno protiv Ballkanija, nego na "sportski sektor" kluba koji je imao tri mjeseca da se pripremi na odlazak glavnih igrača da onda na deficitarnim pozicijama jednostavno nema tko igrati.

Pa je tako lijevog beka u završnici ove utakmice igrao Antonio Marin, što je samo po sebi dovoljno groteskno za neku dublju analizu. Joaquin Sosa odabran je kao rješenje za stopersku poziciju skupa s Maximeom Bernauerom, ali su obojica daleko od prve momčadi.

Vrijeme je da netko iz kluba kaže što se događa

Kleli su se u Dinamu u Takura Kaneka koji nije igrao ni kod Bišćana ni kod Jakirovića, Kulenović je odabran kao dovoljno dobar pričuvni napadač, a kao idealno rješenje na lijevom beku odabran je Mihajličenko.

Dinamo je dao tri milijuna eura za Luku Stojkovića koji se ozlijedio, doveo je promašaje na posudbe i javna je tajna da klub nema novca da nekog plati četiri, pet ili šest milijuna eura. Ali onda je vrijeme da netko iz kluba to konačno kaže, a da se ne prave svi kao da je ovo što Dinamo ima dovoljno dobro i da indirektno lažu ljudima.

Pred novinare su "lideri" poslali prinovu

A ogromna kritika ide na račun igrača, što je i sam Jakirović rekao na press-konferenciji nakon poraza od Ballkanija. Dinamo se žurio s povratkom u Zagreb zbog tehničkih detalja u zračnoj luci u Prištini i bilo je vremena samo za jednog igrača u mix zoni.

To je bio Tibor Halilović, dečko koji je stigao ovog ljeta i koji je od dolaska u Dinamo odigrao 79 minuta. Nedopustivo je za "senatore" u momčadi, a to su protiv Ballkanija bili Josip Mišić i Dino Perić, da su Halilovića pustili pred kamere, a da nije netko od njih dvojice rekao: "Neće on, idem ja." To rade lideri i frajeri.

Jakirović je ispao frajer. Mogu li i oni iznad njega?

Što dalje? Jakirović je indirektno nakon utakmice ponudio ostavku rekavši da će "vidjeti ostaje li u Dinamu". On je spreman preuzeti odgovornost za svoj dio krivnje, a pitanje je jesu li i oni iznad njega. 

Oni su Dinamo doveli u situaciju da Jakirović na lijevog beka mora stavljati Antonija Marina jer Mihajličenkove eskapade više ne može trpjeti. Oni su Dinamo doveli u situaciju da Boško Šutalo mora formu hvatati kroz najvažnije utakmice i da njegove greške direktno koštaju Dinamo bodova.

Igora Bišćana, koji je uporno ponavljao da mu trebaju novi igrači, imali su hrabrosti smijeniti. Jakirović ih je spreman preduhitriti i sam otići bude li inicijative da se i njega smijeni. Možda ipak nije problem u trenerima.

U Dinamu su maske pale. Sasvim je jasno da u svlačionici nema dovoljno kvalitete, ali očito ni kod onih koji su za kvalitetu zaduženi. Pitanje je samo imaju li hrabrosti ponijeti se kao trener iza kojeg se skrivaju na isti način kako su se skrivali iza Bišćana.