DANA 3. ožujka 1924. godine, Turska Velika narodna skupština donijela je odluku o ukidanju kalifata, čime je posljednji osmanski kalif, Abdul Medžid II., službeno svrgnut. Ova povijesna odluka označila je kraj institucije koja je stoljećima bila vjerski i politički simbol islamskog svijeta.

Nakon poraza Osmanskog Carstva u Prvom svjetskom ratu, uslijedio je raspad imperija i kraj sultanata. Mehmed VI. Vahdeddin, posljednji osmanski sultan, abdicirao je 1922. godine i napustio Tursku. Kako bi se očuvala islamska simbolika, Turska Velika narodna skupština postavila je Abdul Medžida II. za kalifa, ali bez političkih ovlasti.

Međutim, Mustafa Kemal Atatürk, vođa turskog nacionalnog pokreta i tvorac moderne Turske, smatrao je da je kalifat prepreka u stvaranju sekularne republike. Rastući pritisci za potpunu sekularizaciju doveli su do odluke o njegovom ukidanju.

Turski parlament donio je zakon kojim se ukida institucija kalifata, prognava Abdul Medžida II. i njegovu obitelj te konfiscira njihova imovina. Turske vlasti naložile su Abdul Medžidu II. da istog dana napusti zemlju. U pratnji obitelji, ukrcao se na vlak za Švicarsku, a kasnije se nastanio u Francuskoj.

Život u izgnanstvu

Nakon prognanstva, Abdul Medžid II. se posvetio umjetnosti, osobito slikarstvu. Ostatak života proveo je u Francuskoj, gdje je umro 1944. godine u Nici. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneseni u Medinu.

Posljedice ukidanja kalifata

Ukidanje kalifata imalo je dalekosežne posljedice. Turska je postala potpuno sekularna republika, što je omogućilo daljnje reforme Mustafe Kemala Atatürka. Islamski svijet ostao je bez centralnog vjerskog autoriteta, što je izazvalo rasprave o potrebi za novim kalifatom. Osmanska dinastija izgubila je svaku političku moć, a njezini članovi raspršili su se po Europi i Bliskom istoku.

Odluka o ukidanju kalifata i danas izaziva različite interpretacije, no nesporno je da je označila prijelomni trenutak u povijesti Turske i islamskog svijeta.